Početna ›

Luka 8,4 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izišlo sedam demona,

i Ivana, žena Herodova upravitelja Huze, i Suzana, i mnoge druge koje im posluživahu od svojih imanja.

A dok se skupljaše veliko mnoštvo i dok k Njemu pridolažahu oni iz gradova, reče u prispodobi:

"Iziđe sijač posijati sjeme svoje. I dok je on sijao, jedno pade uz put i bi pogaženo, i ptice Nebeske pojedoše ga.

I drugo pade na stijenu te, niknuvši, osuši se jer ne imaše vlage.

Biblija

A dok se skupljaše veliko mnoštvo i dok k Njemu pridolažahu oni iz gradova, reče u prispodobi:

Daničić-Karadžić

A kad se sabra naroda mnogo, i iz sviju gradova dolažahu k njemu, kaza u priči:

Original

Συνιόντος δὲ ὄχλου πολλοῦ καὶ τῶν κατὰ πόλιν ἐπιπορευομένων πρὸς αὐτὸν εἶπεν διὰ παραβολῆς·

Izgovor

Suniontos de ochlou pollou kai tōn kata polin epiporeuomenōn pros auton eipen dia parabolēs

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Skupljajući se pak mnoštvu mnogom i onima po gradu pridolazećima k njemu reče kroz prispodobu:"

Analiza

1. Skupljajući se pak mnoštvu mnogom Izvornik: Συνιόντος δὲ ὄχλου πολλοῦ [Suniontos de ochlou pollou] Gramatika: Genitiv apsolutni sastavljen od participa prezenta aktiva ('skupljajući se') i imenice s pridjevom u genitivu jednine muškog roda, uz prijelaznu česticu 'de' ('pak, a'). Particip prezenta opisuje živu, još uvijek tekuću radnju: dok se veliko mnoštvo još uvijek slijevalo i okupljalo. Značenje: Ova konstrukcija postavlja dramatičnu pozornicu za prispodobu o sijaču; Isusova se riječ upućuje u trenutku velikog vanjskog oduševljenja i masovnog okupljanja, što će sama prispodoba uskoro podvrgnuti dubokom propitivanju.

2. onima po gradu pridolazećima Izvornik: τῶν κατὰ πόλιν ἐπιπορευομένων [tōn kata polin epiporeuomenōn] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta medija/pasiva u genitivu množine muškog roda koji nastavlja konstrukciju genitiva apsolutnog, s distributivnim prijedložnim izrazom 'po gradu' ('iz grada u grad, iz svakoga grada'). Složeni glagol s prijedlogom 'epi' označava neprestano pristizanje novih skupina. Značenje: Dok je u prvom stihu Isus obilazio gradove, sada stanovnici svakoga pojedinog grada kreću na put prema Njemu, čime se naglašava snažna privlačnost Njegova navještaja, ali i raznolikost slušatelja i njihovih motiva.

3. reče Izvornik: εἶπεν [eipen] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva, treće lice jednine. Aorist ovdje označava konkretnu, zaokruženu radnju koja presijeca pozadinsku, trajnu radnju okupljanja mnoštva izraženu prethodnim participima prezenta. Značenje: U središte zbivanja stupa Isusova mjerodavna učiteljska riječ koja okupljenom mnoštvu otkriva zakonitosti Božjega kraljevstva.

4. kroz prispodobu Izvornik: διὰ παραβολῆς [dia parabolēs] Gramatika: Prijedlog s genitivom jednine ženskog roda koji označava sredstvo ili način putem kojega se nešto priopćava. Značenje: Imenica doslovno znači 'postavljanje jednoga uz drugo' radi usporedbe; u Isusovu poučavanju prispodoba nije samo slikovita priča za lakše pamćenje, nego proročko sredstvo koje istodobno otkriva tajne Kraljevstva onima otvorena srca i skriva ih od površnih promatrača.

Zaključak

Ovaj stih (Luka 8,4) opisuje masovno okupljanje ljudi iz raznih gradova oko Isusa, naglašavajući veliku popularnost i privlačnost njegove poruke. Upotreba trajnih glagolskih oblika (prezentskih participa) u izvorniku stvara snažnu, vizualnu sliku dinamičnog, neprestanog pokreta i naviranja mnoštva željnog slušanja iz različitih regija.

U tom trenutku velikog okupljanja mase, Isus odabire specifičnu metodu poučavanja - prispodobu (slijedi poznata Prispodoba o sijaču). Korištenje prispodoba imalo je presudnu teološku i pedagošku svrhu: približiti duboke, apstraktne istine o Božjem kraljevstvu običnom narodu kroz poznate slike iz svakodnevnog seljačkog života. One služe kao duhovni filtar - istovremeno otkrivaju istinu onima koji imaju "uši da čuju" i srce otvoreno za razumijevanje, a ostaju samo zanimljive priče onima koji su duhovno ravnodušni.