i Ivana, žena Herodova upravitelja Huze, i Suzana, i mnoge druge koje im posluživahu od svojih imanja.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
i Ivana, žena Herodova upravitelja Huze, i Suzana, i mnoge druge koje im posluživahu od svojih imanja.
A dok se skupljaše veliko mnoštvo i dok k Njemu pridolažahu oni iz gradova, reče u prispodobi:
"Iziđe sijač posijati sjeme svoje. I dok je on sijao, jedno pade uz put i bi pogaženo, i ptice Nebeske pojedoše ga.
I drugo pade na stijenu te, niknuvši, osuši se jer ne imaše vlage.
I drugo pade usred trnja, i trnje, zajedno niknuvši, uguši ga.
"Iziđe sijač posijati sjeme svoje. I dok je on sijao, jedno pade uz put i bi pogaženo, i ptice Nebeske pojedoše ga.
Iziđe sijač da sije sjeme svoje; i kad sijaše, jedno pade kraj puta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobaše ga,
ἐξῆλθεν ὁ σπείρων τοῦ σπεῖραι τὸν σπόρον αὐτοῦ· καὶ ἐν τῷ σπείρειν αὐτὸν ὃ μὲν ἔπεσεν παρὰ τὴν ὁδὸν καὶ κατεπατήθη, καὶ τὰ πετεινὰ τοῦ οὐρανοῦ κατέφαγεν αὐτό.
exēlthen ho speirōn tou speirai ton sporon autou kai en tō speirein auton ho men epesen para tēn hodon kai katepatēthē kai ta peteina tou ouranou katephagen auto
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Iziđe onaj koji sije posijati sjeme svoje; i u sijanju njegovu jedno doista pade uz put i bi pogaženo, i ptice neba pojedoše ga."
1. Iziđe Izvornik: ἐξῆλθεν [exēlthen] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Aorist ovdje označava početnu, jednokratnu i dovršenu radnju izlaska na polje kojom započinje pripovijedanje prispodobe. Značenje: Izlazak sijača iz njegova doma u otvoreni prostor polja u biblijskoj simbolici upućuje na Božju inicijativu i izlazak Riječi u svijet.
2. onaj koji sije Izvornik: ὁ σπείρων [ho speirōn] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda uz glagolski particip prezenta aktivnog. Particip s članom tvori poimeničeni izraz koji označava vršitelja radnje prema njegovoj trajnoj ulozi ili zanimanju. Značenje: Sijač predstavlja samoga Krista i svakog navjestitelja Božje riječi koji neumorno rasipa sjeme istine svim ljudima bez prethodnog izbora tla.
3. posijati sjeme svoje Izvornik: τοῦ σπεῖραι τὸν σπόρον αὐτοῦ [tou speirai ton sporon autou] Gramatika: Određeni član u genitivu jednine srednjeg roda uz infinitiv aorista aktivnog tvori konstrukciju koja izriče svrhu ili namjeru glagola kretanja, nakon čega slijedi imenica u akuzativu s posvojnom zamjenicom u genitivu. Značenje: Luka jedini od sinoptika dodaje posvojnu zamjenicu 'svoje' uz sjeme, čime naglašava da navjestitelj ne sije nešto tuđe ili slučajno, nego vlastitu, dragocjenu Riječ koja pripada samome Bogu.
4. uz put Izvornik: παρὰ τὴν ὁδὸν [para tēn hodon] Gramatika: Prijedlog s imenicom u akuzativu jednine ženskog roda i određenim članom. Uz glagol kretanja i padanja, akuzativ s ovim prijedlogom označava prostor neposredno uz stazu ili na samom rubu utabane pješačke staze. Značenje: Utisnuta i tvrda staza kojom prolaze mnogi ljudi slika je otvrdnulog ljudskog srca u koje Božja riječ uopće ne može prodrijeti, nego ostaje samo na površini.
5. bi pogaženo Izvornik: κατεπατήθη [katepatēthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, indikativ, 3. lice jednine. Pasivni oblik s prefiksom koji pojačava radnju ('dolje', 'sasvim') naglašava da je zrno pretrpjelo potpuno gaženje od strane prolaznika. Značenje: Ovaj detalj, koji među evanđelistima bilježi samo Luka, ističe aktivni prijezir i ravnodušnost svijeta prema Božjoj riječi kad se ona ne primi u dubinu srca.
6. pojedoše Izvornik: κατέφαγεν [katephagen] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. U grčkom jeziku imenica srednjeg roda u množini ('ptice') redovito uzima glagol u jednini, a složeni glagol označava proždiranje do kraja. Značenje: Ptice nebeske koje potpuno proždiru nezaštićeno sjeme na putu predstavljaju djelovanje Zloga koji odmah odnosi Riječ iz srca kako čovjek ne bi uzvjerovao i spasio se.
Ovaj stih iz prispodobe o sijaču (Luka 8:5) opisuje nevjerojatnu darežljivost i milost Boga koji obilato sije svoju Riječ u srca ljudi, bez obzira na njihovo trenutno duhovno stanje. Sijač vrši svoju ulogu besprijekorno, a kvaliteta sjemena (Riječi) nikada nije upitna, što se vidi iz toga da je ono isključivo 'njegovo', dakle potpuno čisto, božansko i spasonosno.
Međutim, tekst snažno upozorava na tragičnu opasnost neosjetljivog srca (tvrdi put), koje ne dozvoljava Riječi da se ukorijeni. Zbog duhovne sljepoće, sveta Riječ biva podvrgnuta ravnodušnosti (pogažena) i demonskim napadima (Zli koji je otima). Stih nas stoga poziva na duboko preispitivanje vlastite nutrine kako bismo bili plodno tlo koje njeguje i prima, a ne tvrdi put na kojem Božja poruka propada.