Došavši pak u kuću, ne dopusti nikomu ući s Njim osim Petru, Ivanu i Jakovu te ocu i majci djetetovoj.
Došavši pak u kuću, ne dopusti nikomu ući s Njim osim Petru, Ivanu i Jakovu te ocu i majci djetetovoj.
A svi plakahu i naricahu za njom. On pak reče: "Ne plačite! Nije umrla, nego spava."
I podsmjehivahu Mu se, znajući da je umrla.
A On, uhvativši je za ruku, povika govoreći: "Djevojčice, ustani!"
I vrati se duh njezin, i ustade umah; a On zapovjedi da joj daju jesti.
I podsmjehivahu Mu se, znajući da je umrla.
I potsmijevahu mu se znajući da je umrla.
καὶ κατεγέλων αὐτοῦ, εἰδότες ὅτι ἀπέθανεν.
kai kategelōn autou eidotes hoti apethanen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I izrugivahu Mu se, znajući da umrije."
1. izrugivahu Mu se Izvornik: κατεγέλων αὐτοῦ [kategelōn autou] Gramatika: Glagol u imperfektu aktiva, 3. lice množine, s osobnim zamjenicom u genitivu koji označava osobu nad kojom se vrši radnja. Imperfekt opisuje trajnu ili ponavljanu radnju u prošlosti: njihov podsmijeh nije bio trenutačan, nego se nastavljao. Značenje: Složeni glagol s prijedlogom 'kata' (dolje, protiv) doslovno znači 'smijati se nad kim svisoka', odnosno podrugljivo ismijavati. Naglašava oštar prijelaz iz obrednog naricanja u otvoreni prijezir prema Isusovoj riječi koja nadilazi ljudsko iskustvo.
2. znajući Izvornik: εἰδότες [eidotes] Gramatika: Particip perfekta aktiva u nominativu množine muškog roda. Kao uzročni particip objašnjava razlog njihova podsmijeha: čvrsto, već stečeno uvjerenje. Značenje: Glagol označava spoznaju temeljenu na viđenju i očevidnosti. Okupljeni se oslanjaju na neupitnu osjetilnu činjenicu smrti, no njihovo 'znanje' pokazuje se slijepim pred prisutnošću Gospodara života.
3. da umrije Izvornik: ὅτι ἀπέθανεν [hoti apethanen] Gramatika: Izrični veznik praćen glagolom u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Aorist ovdje označava konačnu, nepovratno dovršenu radnju u prošlosti. Značenje: Potvrđuje stvarnost djevojčine fizičke smrti, čime se isključuje pomisao da je bila samo u nesvijesti. Ono što je za ljude neopoziv kraj, za Krista je tek stanje nalik snu iz kojega On budi svojom riječju.
Ovaj stih iz Evanđelja (Luka 8:53) savršeno oslikava sraz između naravne ljudske percepcije i božanske stvarnosti. Ljudi koji su se okupili kako bi oplakivali Jairovu kćer, potpuno su se oslonili na svoje ljudsko iskustvo i empirijski dokaz smrti, te su zbog toga s prezirom reagirali na Isusove riječi da ona 'spava'. Njihovo bahato ruganje, koje je proizlazilo iz apsolutne sigurnosti, zapravo služi kao savršena narativna priprema za nadolazeće čudo jer nepobitno potvrđuje da djevojčica nije bila tek u komi, već doista mrtva.
S teološke strane, tekst naglašava kako se Isusov pogled na smrt radikalno razlikuje od našeg. Dok je za ljude smrt nepremostiva i konačna tragedija, pred Kristom, Gospodarem života, smrt nema veću moć od privremenog stanja sličnog snu iz kojeg on svojim suverenim autoritetom može probuditi čovjeka, što je neposredno nakon toga i učinio.