Evanđelje po Luki 13

1U to isto vrijeme bijahu ondje neki koji Mu javljahu o Galilejcima čiju krv Pilat izmiješa sa žrtvama njihovim. 2I odgovori te im reče: "Mislite li da ti Galilejci postadoše grešnici mimo sve Galilejce zato što su to pretrpjeli? 3Ne, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete jednako propasti. 4Ili onih osamnaest na koje pade toranj u Siloamu i ubi ih, mislite li da oni postadoše dužnici mimo sve ljude koji nastanjuju Jeruzalem? 5Ne, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete isto tako propasti." 6Govoraše pak ovu prispodobu: "Imaše netko smokvu zasađenu u vinogradu svojemu i dođe tražeći ploda na njoj, i ne nađe. 7Reče pak vinogradaru: 'Gle, tri su godine otkako dolazim tražeći ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je dakle; zašto da i zemlju iscrpljuje?' 8A on odgovori i reče mu: 'Gospodaru, ostavi je još ovu godinu dok ne okopam oko nje i ne bacim gnoj, 9pa ako donese ploda ubuduće... A ako pak ne, posjeći ćeš je.'" 10A poučavaše u jednoj od sinagoga subotom. 11I gle, žena koja imaše duha nemoći osamnaest godina, te bijaše zgrbljena i ne mogaše se nipošto uspraviti. 12Vidjevši je pak, Isus je dozva i reče joj: "Ženo, odriješena si od nemoći svoje!" 13I položi na nju ruke, i smjesta se uspravi te slavljaše Boga. 14A nadglednik sinagoge, negodujući što je Isus subotom izliječio, odgovori i govoraše mnoštvu: "Šest je dana u kojima treba raditi! U njima dakle dolazite i liječite se, a ne u dan subotnji!" 15Odgovori mu pak Gospodin i reče: "Licemjeri, ne odvezuje li svaki od vas subotom vola svojega ili magarca od jasala te ga odvede i napaja? 16A ovu, koja je kći Abrahamova, koju sveza sotona evo osamnaest godina, ne trebaše li odriješiti od ove sveze u dan subotnji?" 17I dok On to govoraše, posramljivahu se svi koji Mu se protivljahu, i sve se mnoštvo radovaše nad svim slavnim djelima što su po Njemu bivala. 18Govoraše dakle: "Čemu je slično Kraljevstvo Božje i čemu ću ga prispodobiti? 19Slično je zrnu gorušičinu koje čovjek uze i baci u svoj vrt, i uzraste te postade stablo, i ptice se Nebeske nastaniše u granama njegovim." 20I opet reče: "Čemu ću prispodobiti Kraljevstvo Božje? 21Slično je kvascu koji žena uze i sakri u tri mjere brašna dok sve ne ukvasa." 22I prolažaše kroz gradove i sela poučavajući i putujući prema Jeruzalemu. 23A netko Mu reče: "Gospodine, jesu li malobrojni oni koji se spasavaju?" A On im reče: 24"Borite se ući kroz uska vrata, jer mnogi će, kažem vam, tražiti da uđu i neće moći. 25Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi počnete vani stajati i kucati na vrata govoreći: 'Gospodaru, otvori nam!', i on će odgovarajući reći vam: 'Ne znam vas odakle ste!'; 26tada ćete početi govoriti: 'Jeli smo pred licem tvojim i pili, i po trgovima našim poučavao si!'; 27i reći će vam govoreći: 'Ne znam vas odakle ste; odstupite od mene, svi djelatnici nepravednosti!' 28Ondje će biti plač i škrgut zubi kada ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u Kraljevstvu Božjem, a sebe izbacivane van. 29I doći će s istoka i zapada, i sa sjevera i juga, i sjest će za stol u Kraljevstvu Božjem. 30I gle, ima posljednjih koji će biti prvi, i ima prvih koji će biti posljednji." 31U taj isti čas pristupiše neki farizeji govoreći Mu: "Izađi i otiđi odavde, jer Te Herod hoće ubiti." 32I reče im: "Otiđite i recite toj lisici: 'Gle, izgonim demone i dovršavam izliječenja danas i sutra, a trećega dana bivam dovršen.' 33Ali treba Mi danas i sutra i u sljedeći dan putovati, jer ne biva da prorok propadne izvan Jeruzalema. 34Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one poslane k tebi! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao što ptica skuplja svoje gnijezdo pod krila, i ne htjedoste! 35Gle, ostavlja vam se kuća vaša. A kažem vam, nipošto Me nećete vidjeti dok ne dođe čas kada reknete: 'Blagoslovljen Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje!'"