Govoraše dakle: "Čemu je slično Kraljevstvo Božje i čemu ću ga prispodobiti?
Govoraše dakle: "Čemu je slično Kraljevstvo Božje i čemu ću ga prispodobiti?
Slično je zrnu gorušičinu koje čovjek uze i baci u svoj vrt, i uzraste te postade stablo, i ptice se Nebeske nastaniše u granama njegovim."
I opet reče: "Čemu ću prispodobiti Kraljevstvo Božje?
Slično je kvascu koji žena uze i sakri u tri mjere brašna dok sve ne ukvasa."
I prolažaše kroz gradove i sela poučavajući i putujući prema Jeruzalemu.
I opet reče: "Čemu ću prispodobiti Kraljevstvo Božje?
Opet reče: kakvo ću kazati da je carstvo Božije?
Καὶ πάλιν εἶπεν· τίνι ὁμοιώσω τὴν βασιλείαν τοῦ θεοῦ;
Kai palin eipen tini homoiōsō tēn basileian tou theou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I opet reče: Čemu ću prispodobiti to kraljevstvo toga Boga?"
1. I opet reče Izvornik: Καὶ πάλιν εἶπεν [Kai palin eipen] Gramatika: Veznik (Καὶ), prilog za ponavljanje (πάλιν - opet, iznova) i glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine (εἶπεν). Aorist označava novi, zaokruženi govorni čin kojim se uvodi druga prispodoba u paru. Značenje: Prilog πάλιν povezuje dvije prispodobe u neraskidivi par (blizanačke prispodobe): prva prikazuje izvanjsko širenje kraljevstva, a druga koja slijedi njegovu unutarnju preobražavajuću snagu.
2. Čemu ću prispodobiti Izvornik: τίνι ὁμοιώσω [tini homoiōsō] Gramatika: Upitna zamjenica u dativu jednine srednjeg roda (τίνι) uz deliberativni futur (ili konjunktiv aorista istog oblika) u 1. licu jednine aktiva (ὁμοιώσω). Značenje: Ponavljanjem istog pitanja Isus naglašava da nijedna pojedinačna ljudska slika ne može u potpunosti iscrpiti bogatstvo Božjeg kraljevstva, nego ga treba promatrati iz više komplementarnih kutova.
3. to kraljevstvo toga Boga Izvornik: τὴν βασιλείαν τοῦ θεοῦ [tēn basileian tou theou] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine ženskog roda s određenim članom (τὴν βασιλείαν) kao izravni objekt glagola ὁμοιώσω, dok je u stihu 18 ista fraza stajala u nominativu kao subjekt. Značenje: Kraljevstvo Božje ovdje stoji kao izravni predmet Isusova prispodabljanja, čime se potvrđuje njegov učiteljski autoritet da nebesku stvarnost predoči zemaljskim slikama.
Ovaj stih (Luka 13,20) predstavlja izravan uvod u prispodobu o kvascu kojom Isus nastoji slušateljima približiti duboku, apstraktnu istinu o Božjoj vladavini. Postavljanjem retoričkog pitanja 'Čemu ću prispodobiti...', Isus naglašava koliko je ograničenom ljudskom umu i jeziku teško obuhvatiti neizmjernost nebeske stvarnosti te zbog toga koristi slike iz svakodnevice kao učinkovit pedagoški most između Boga i čovjeka.
Glavna poruka leži u Isusovoj neprestanoj želji i ustrajnosti da ljudima otkrije istinsku narav Božjeg kraljevstva, pokazujući da ono nije politička institucija, već živa i rastuća Božja prisutnost u svijetu. Njegovo pažljivo biranje svakodnevnih analogija svjedoči o tome da je Bog duboko zainteresiran da se Njegova vladavina prepozna i usvoji unutar najobičnijih aspekata ljudskog života.