I dok On to govoraše, posramljivahu se svi koji Mu se protivljahu, i sve se mnoštvo radovaše nad svim slavnim djelima što su po Njemu bivala.
Govoraše dakle: "Čemu je slično Kraljevstvo Božje i čemu ću ga prispodobiti?
Slično je zrnu gorušičinu koje čovjek uze i baci u svoj vrt, i uzraste te postade stablo, i ptice se Nebeske nastaniše u granama njegovim."
I opet reče: "Čemu ću prispodobiti Kraljevstvo Božje?
Slično je kvascu koji žena uze i sakri u tri mjere brašna dok sve ne ukvasa."
Slično je zrnu gorušičinu koje čovjek uze i baci u svoj vrt, i uzraste te postade stablo, i ptice se Nebeske nastaniše u granama njegovim."
Ono je kao zrno gorušičino, koje uzevši čovjek baci u vrt svoj, i uzraste i posta drvo veliko, i ptice nebeske useliše se u grane njegove.
ὁμοία ἐστὶν κόκκῳ σινάπεως ὃν λαβὼν ἄνθρωπος ἔβαλεν εἰς κῆπον ἑαυτοῦ, καὶ ηὔξησεν καὶ ἐγένετο εἰς δένδρον μέγα, καὶ τὰ πετεινὰ τοῦ οὐρανοῦ κατεσκήνωσεν ἐν τοῖς κλάδοις αὐτοῦ.¶
homoia estin kokkō sinapeōs hon labōn anthrōpos ebalen eis kēpon he'autou kai ēuxēsen kai egeneto eis dendron mega kai ta peteina tou ouranou kateskēnōsen en tois kladois autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Slično jest zrnu gorušice koje uzevši čovjek baci u vrt sebe samoga, i uzraste i postade u stablo i te ptice toga neba nastaniše se u tim granama njegovim."
1. zrnu gorušice Izvornik: κόκκῳ σινάπεως [kokkō sinapeōs] Gramatika: Imenica u dativu jednine muškog roda (κόκκῳ) ovisna o pridjevu ὁμοία, praćena imenicom u genitivu jednine srednjeg roda (σινάπεως) koja pobliže određuje vrstu sjemena. Značenje: Gorušičino zrno u antičkoj je palestinskoj kulturi bilo poslovični izraz za nešto krajnje maleno i neznatno, čime se slika skromni i jedva primjetni početak Božjeg kraljevstva u Isusovoj službi.
2. uzevši čovjek baci Izvornik: λαβὼν ἄνθρωπος ἔβαλεν [labōn anthrōpos ebalen] Gramatika: Particip aorista aktiva u nominativu jednine muškog roda (λαβὼν) prethodi glavnom glagolu u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine (ἔβαλεν). Ova česta biblijska konstrukcija raščlanjuje radnju na početni korak ('uzevši') i sam središnji čin ('baci', tj. posija). Značenje: Glagol βάλλω ('baciti') u poljodjelskom kontekstu označava sijanje ili spuštanje sjemena u zemlju, pri čemu je čovjekova uloga jednokratna i pripremna, dok sam rast nadilazi njegovo djelovanje.
3. u vrt sebe samoga Izvornik: εἰς κῆπον ἑαυτοῦ [eis kēpon heautou] Gramatika: Prijedlog εἰς s akuzativom cilja (κῆπον) i povratnom zamjenicom u genitivu jednine muškog roda (ἑαυτοῦ) koja snažno naglašava vlastitu pripadnost ('u vlastiti vrt'). Značenje: Sadnja u vlastiti ograđeni vrt, za razliku od otvorenog polja, ističe osobnu brigu, namjeru i vlasništvo onoga koji sije sjeme kraljevstva.
4. i uzraste i postade u stablo Izvornik: καὶ ηὔξησεν καὶ ἐγένετο εἰς δένδρον [kai ēuxēsen kai egeneto eis dendron] Gramatika: Dva glagola u aoristu indikativa, 3. lice jednine: prvi u aktivu (ηὔξησεν), a drugi u mediju/deponentu (ἐγένετο). Konstrukcija γίνομαι εἰς ('postati u nešto') izraziti je semitizam koji prati hebrejski izričaj (hayah le-) za potpunu preobrazbu u novo stanje. Značenje: Aoristi sažimaju cijeli proces rasta kao siguran i dovršen ishod: iz sićušnog sjemena nezaustavljivom unutarnjom snagom nastaje čvrsto stablo koje nadmašuje uobičajena botanička očekivanja od vrtne biljke.
5. nastaniše se Izvornik: κατεσκήνωσεν [kateskēnōsen] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine, složenica od κατά i σκηνόω (podignuti šator, prebivati). Glagol je u jednini jer u grčkom jeziku subjekt u množini srednjeg roda (τὰ πετεινὰ - ptice) redovito uzima predikat u jednini. Značenje: Izraz izravno priziva starozavjetne proročke slike velikog stabla pod čijim granama nalaze zaklon ptice nebeske, koje u proročkoj tradiciji (usp. Ez 17,23; 31,6; Dn 4,12) simboliziraju narode svijeta okupljene u okrilju Božjeg kraljevstva.
Prispodoba o zrnu gorušice (Luka 13:19) moćna je i slikovita objava naravi Božjeg Kraljevstva. Iako ono započinje neznatno, nevidljivo i ponizno - uobličeno u sliku sićušnog zrna gorušice - u konačnici doživljava nevjerojatan, nadnaravan i eksplozivan rast koji nadilazi sva ljudska očekivanja. Njegov konačni oblik ogromnog stabla naglašava snagu transformacije od neznatnog početka do trijumfalnog završetka.
Nadalje, stablo koje pruža okrilje pticama nebeskim duboko je eshatološko i teološko obećanje. Ono simbolizira univerzalnost Božjeg spasenja i milosti; Kraljevstvo postaje utočište, dom, sigurnost i trajni mir za sve narode koji se u njega sklone. Ovaj stih ohrabruje vjernike da ne gube nadu u 'dane malih početaka', podsjećajući da Božje djelo u svijetu nezadrživo raste, usprkos njegovoj prividnoj slabosti i skromnosti na početku.