Odgovori mu pak Gospodin i reče: "Licemjeri, ne odvezuje li svaki od vas subotom vola svojega ili magarca od jasala te ga odvede i napaja?
Odgovori mu pak Gospodin i reče: "Licemjeri, ne odvezuje li svaki od vas subotom vola svojega ili magarca od jasala te ga odvede i napaja?
A ovu, koja je kći Abrahamova, koju sveza sotona evo osamnaest godina, ne trebaše li odriješiti od ove sveze u dan subotnji?"
I dok On to govoraše, posramljivahu se svi koji Mu se protivljahu, i sve se mnoštvo radovaše nad svim slavnim djelima što su po Njemu bivala.
Govoraše dakle: "Čemu je slično Kraljevstvo Božje i čemu ću ga prispodobiti?
Slično je zrnu gorušičinu koje čovjek uze i baci u svoj vrt, i uzraste te postade stablo, i ptice se Nebeske nastaniše u granama njegovim."
I dok On to govoraše, posramljivahu se svi koji Mu se protivljahu, i sve se mnoštvo radovaše nad svim slavnim djelima što su po Njemu bivala.
I kad on ovo govoraše stiđahu se svi koji mu se protivljahu; i sav narod radovaše se za sva njegova slavna djela.
Καὶ ταῦτα λέγοντος αὐτοῦ κατῃσχύνοντο πάντες οἱ ἀντικείμενοι αὐτῷ, καὶ πᾶς ὁ ὄχλος ἔχαιρεν ἐπὶ πᾶσιν τοῖς ἐνδόξοις τοῖς γινομένοις ὑπ᾽ αὐτοῦ.¶
Kai tauta legontos autou katēschunonto pantes hoi antikeimenoi autō kai pas ho ochlos echairen epi pasin tois endoxois tois ginomenois hup᾽ autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ovo dok govoraše on, posramljivahu se svi oni koji se protive njemu, i sav taj narod radovaše se nad svim tim slavnim stvarima koje su bivale po njemu."
1. ovo dok govoraše on Izvornik: ταῦτα λέγοντος αὐτοῦ [tauta legontos autou] Gramatika: Konstrukcija genitiva apsolutnog s radnim participom prezenta u genitivu jednine muškog roda (λέγοντος) i zamjenicom (αὐτοῦ). Označava radnju koja se odvija istodobno s glavnim glagolom: upravo dok je on još izgovarao te riječi. Značenje: Učinak Isusovih riječi ne nastupa s odgodom, nego već u samom trenutku izgovaranja, jer autoritet njegove istine odmah razoružava sugovornike.
2. posramljivahu se Izvornik: κατῃσχύνοντο [katēschunonto] Gramatika: Glagol u imperfektu pasiva, 3. lice množine, s pojačanim prijedložnim prefiksom κατά-. Imperfekt opisuje trajno stanje i proces koji se odvijao pred očima prisutnih, a pasiv pokazuje da su u sramotu dovedeni izvana, snagom Isusova odgovora. Značenje: U biblijskom jeziku glagol καταισχύνω označava duboko objektivno obeščašćenje i javni poraz onih koji se protive Božjem djelovanju (usp. Iz 45,16 u Septuaginti).
3. oni koji se protive Izvornik: οἱ ἀντικείμενοι [hoi antikeimenoi] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta medija u nominativu množine muškog roda s određenim članom. Prezent izražava trajni stav i ukorijenjeno držanje: 'oni koji stoje nasuprot', 'trajni protivnici'. Značenje: Izraz opisuje protivnike ne samo kroz jedan izolirani prigovor, nego kroz njihov trajni stav suprotstavljanja Isusovoj osobi i poslanju.
4. radovaše se Izvornik: ἔχαιρεν [echairen] Gramatika: Glagol u imperfektu aktiva, 3. lice jednine, koji se slaže sa zbirnom imenicom ὄχλος (narod, mnoštvo). Imperfekt stoji u izravnoj usporedbi s imperfektom 'posramljivahu se', slikajući dvije istodobne i trajne reakcije. Značenje: Dok zatvorenost srca vodi u javni sram, jednostavnost naroda koji prepoznaje Božje djelo rađa trajnom radošću.
5. slavnim stvarima Izvornik: τοῖς ἐνδόξοις [tois endoxois] Gramatika: Poimeničeni pridjev u dativu množine srednjeg roda s određenim članom, složenica od ἐν (u) i δόξα (slava). Označava djela prožeta slavom i čudesnim sjajem. Značenje: Isusova čudesa nisu puki neobični događaji, nego očitovanja Božje slave (δόξα) i prisutnosti u povijesti spasenja.
6. koje su bivale po njemu Izvornik: τοῖς γινομένοις ὑπ’ αὐτοῦ [tois ginomenois hup' autou] Gramatika: Particip prezenta u dativu množine srednjeg roda s ponovljenim članom (τοῖς), praćen prijedlogom ὑπό s genitivom koji označava vršitelja radnje. Prezent naglašava da su se ta slavna djela događala neprestano i opetovano. Značenje: Naglašava se trajna djelotvornost Isusove službe: ozdravljenje u sinagogi samo je jedno u nizu neprekidnih očitovanja Božje snage koja djeluje po njemu.
Ovaj stih (Luka 13:17) predstavlja snažan vrhunac i sažetak izvještaja o Isusovom ozdravljenju zgrbljene žene u subotu. On savršeno ocrtava dvostruku reakciju na Isusovu službu: s jedne strane, religijski establišment i licemjeri doživljavaju sramotu i poraz jer su njihovi ljudski zakoni i bešćutnost razotkriveni pred božanskom istinom. S druge strane, običan narod prepoznaje Božju slavu u Isusovim djelima oslobođenja i odgovara trajnom radošću.
Teološka poruka stiha duboko je ukorijenjena u temi Božjeg kraljevstva koje donosi oslobođenje potlačenima i ponižava ohole. Isusova slavna djela (čudesa i učenje) ne ostavljaju prostor za neutralnost; ona nužno donose podjelu, gdje istinska pobožnost rezultira radošću zbog Božjeg milosrđa, dok se lažna religioznost povlači u sramoti.