Evanđelje po Luki 11

1I dogodi se dok On bijaše na nekom mjestu moleći se, kad prestade, reče Mu netko od Njegovih učenika: "Gospodine, nauči nas moliti se, kao što i Ivan nauči svoje učenike." 2A On im reče: "Kada se molite, govorite: 'Oče, sveti se Ime Tvoje! Dođi Kraljevstvo Tvoje! 3Kruh naš svagdašnji daj nam svaki dan! 4I otpusti nam grijehe naše, ta i sami otpuštamo svakomu dužniku našemu! I ne uvedi nas u kušnju!'" 5I reče im: "Tko će od vas imati prijatelja pa otići k njemu o ponoći i reći mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha, 6budući da mi je prijatelj pristigao s puta k meni, a nemam što staviti pred njega'; 7a onaj iznutra odgovori i kaže: 'Ne zadaj mi tegobe! Vrata su već zaključana, a dječica su moja sa mnom u postelji; ne mogu ustati i dati ti'? 8Kažem vam: ako i neće ustati i dati mu zato što mu je prijatelj, barem će se zbog njegove bezobzirnosti podići i dati mu koliko god treba. 9I Ja vama govorim: ištite, i dat će vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvorit će vam se. 10Jer svatko tko ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca, otvorit će se. 11A kojega će to oca među vama sin zaiskati ribu, pa da mu umjesto ribe pruži zmiju? 12Ili ako i zaište jaje, zar će mu pružiti škorpiona? 13Ako dakle vi, premda ste zli, znate dobre darove davati svojoj djeci, koliko će više Otac s Neba dati Duha Svetoga onima koji Ga ištu!" 14I izgonjaše demona, a taj bijaše nijem. Dogodi se pak, kad je demon izašao, da progovori nijemi i zadiviše se mnoštva. 15A neki od njih rekoše: "Po Beelzebulu, vladaru demona, izgoni demone." 16Drugi pak, iskušavajući Ga, tražahu od Njega znak s Neba. 17A On, znajući njihova razmišljanja, reče im: "Svako kraljevstvo samo u sebi razdijeljeno opustošuje se, i kuća na kuću pada. 18Ako se pak i sotona sam u sebi razdijeli, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer govorite da Ja po Beelzebulu izgonim demone. 19Ako pak Ja po Beelzebulu izgonim demone, po kome ih izgone sinovi vaši? Zbog toga će vam oni biti suci. 20Ali ako Ja prstom Božjim izgonim demone, dakle stiglo je k vama Kraljevstvo Božje. 21Kada jaki, naoružavši se, čuva svoje dvorište, u miru je imanje njegovo; 22ali kada dođe jači od njega pa ga pobijedi, uzima sve oružje njegovo u koje se bijaše pouzdao, a plijen njegov razdjeljuje. 23Tko nije sa Mnom, protiv Mene je; i tko ne skuplja sa Mnom, rasipa. 24Kada nečisti duh izađe iz čovjeka, prolazi kroz bezvodna mjesta tražeći počinak; i ne nalazeći ga, tada govori: 'Vratit ću se u kuću svoju odakle izađoh.' 25I došavši, nalazi je pometenu i uređenu. 26Tada odlazi i uzima sa sobom sedam drugih duhova, zlobnijih od sebe, te ušavši nastanjuju se ondje; i postaje posljednje stanje onoga čovjeka gore od prvoga." 27Dogodi se pak, dok On to govoraše, da neka žena iz mnoštva podiže glas i reče Mu: "Blažena utroba koja Te nosila i prsi koje si sisao!" 28A On reče: "Naprotiv, blaženi koji slušaju Riječ Božju i čuvaju je!" 29A kako su se mnoštva zbijala, poče govoriti: "Naraštaj je ovaj zao. Znak traži, i znak mu se neće dati doli znak Jonin. 30Jer kao što Jona postade znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji naraštaju ovomu. 31Kraljica će juga ustati na Sudu s muževima ovoga naraštaja i osudit će ih, jer dođe s krajeva zemlje čuti mudrost Salomonovu, a gle, ovdje je više od Salomona! 32Muževi će Ninivljani ustati na Sudu s ovim naraštajem i osudit će ga, jer se obratiše na propovijed Joninu, a gle, ovdje je više od Jone! 33Nitko, zapalivši svjetiljku, ne stavlja je u skrovište niti pod posudu, nego na svijećnjak, da oni koji ulaze vide svjetlost. 34Svjetiljka je tijelu oko. Kada ti je oko čisto, i cijelo je tijelo tvoje svijetlo; a kada je zlo, i tijelo je tvoje mračno. 35Gledaj dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tama. 36Ako je dakle tijelo tvoje cijelo svijetlo i nema nikakva mračna dijela, bit će cijelo svijetlo, kao kada te svjetiljka bljeskom osvjetljuje." 37A dok je govorio, moli Ga farizej da ruča kod njega. On uđe i spusti se za stol. 38A farizej, vidjevši to, začudi se što se najprije ne opra prije ručka. 39Reče mu pak Gospodin: "Sada vi farizeji čistite vanjštinu čaše i pladnja, a nutrina vam je puna grabeža i opakosti. 40Bezumni! Nije li Onaj koji je načinio vanjštinu načinio i nutrinu? 41Nego dajte za milostinju ono što je unutra, i gle, sve vam je čisto. 42Ali jao vama, farizeji, jer dajete desetinu od metvice i rutvice i svakoga povrća, a mimoilazite Pravdu i Ljubav Božju! Ovo je pak trebalo činiti, a ono ne zanemariti. 43Jao vama, farizeji, jer ljubite prvo sjedište u sinagogama i pozdrave na trgovima! 44Jao vama, jer ste kao nezamjetljivi grobovi, pa ljudi koji hodaju povrh njih i ne znaju!" 45A netko od zakonoznanaca odgovori i reče Mu: "Učitelju, govoreći ovo, i nas vrijeđaš." 46A On reče: "I vama zakonoznancima jao, jer tovarite ljude bremenima teško nosivima, a sami ni jednim od svojih prstiju ne dotičete bremena! 47Jao vama, jer gradite grobnice proroka, a očevi ih vaši ubiše! 48Dakle svjedoci ste i odobravate djela otaca svojih; jer oni ih doduše ubiše, a vi gradite. 49Zbog toga i Mudrost Božja reče: 'Poslat ću k njima proroke i apostole, i neke će od njih ubiti i progoniti', 50da se zatraži od ovoga naraštaja krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, 51od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji pogibe između Žrtvenika i Doma. Da, govorim vam, zatražit će se od ovoga naraštaja! 52Jao vama, zakonoznanci, jer uzeste ključ spoznaje! Sami ne uđoste, a one koji ulaze spriječiste." 53Kad On izađe odande, počeše se pismoznanci i farizeji žestoko okomljivati na Nj i iznuđivati Mu odgovore o mnogim stvarima, 54vrebajući Ga da ulove štogod iz usta Njegovih.