Kada nečisti duh izađe iz čovjeka, prolazi kroz bezvodna mjesta tražeći počinak; i ne nalazeći ga, tada govori: 'Vratit ću se u kuću svoju odakle izađoh.'
Kada nečisti duh izađe iz čovjeka, prolazi kroz bezvodna mjesta tražeći počinak; i ne nalazeći ga, tada govori: 'Vratit ću se u kuću svoju odakle izađoh.'
I došavši, nalazi je pometenu i uređenu.
Tada odlazi i uzima sa sobom sedam drugih duhova, zlobnijih od sebe, te ušavši nastanjuju se ondje; i postaje posljednje stanje onoga čovjeka gore od prvoga."
Dogodi se pak, dok On to govoraše, da neka žena iz mnoštva podiže glas i reče Mu: "Blažena utroba koja Te nosila i prsi koje si sisao!"
A On reče: "Naprotiv, blaženi koji slušaju Riječ Božju i čuvaju je!"
Tada odlazi i uzima sa sobom sedam drugih duhova, zlobnijih od sebe, te ušavši nastanjuju se ondje; i postaje posljednje stanje onoga čovjeka gore od prvoga."
Tada otide i uzme sedam drugijeh duhova gorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i bude potonje čovjeku onome gore od prvoga.
τότε πορεύεται καὶ παραλαμβάνει ἕτερα πνεύματα πονηρότερα ἑαυτοῦ ἑπτά, καὶ εἰσελθόντα κατοικεῖ ἐκεῖ· καὶ γίνεται τὰ ἔσχατα τοῦ ἀνθρώπου ἐκείνου χείρονα τῶν πρώτων.¶
tote poreuetai kai paralambanei hetera pneumata ponērotera he'autou hepta kai eiselthonta katoikei ekei kai ginetai ta eschata tou anthrōpou ekeinou cheirona tōn prōtōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"tada odlazi i uzima druge duhove zlobnije od sebe sedam, i ušavši nastanjuje se ondje; i postaje posljednje čovjeka onoga gore od prvoga."
1. odlazi i uzima Izvornik: πορεύεται καὶ παραλαμβάνει [poreuetai kai paralambanei] Gramatika: Dva glagola u prezentu indikativa, 3. lice jednine (prvi u mediju/pasivu s aktivnim značenjem kretanja, drugi u aktivu). Glagol παραλαμβάνω s prijedlogom παρά znači 'uzeti k sebi', 'povesti sa sobom kao pratnju'. Značenje: Prikazuje plansko i udruženo djelovanje zla koje ne miruje, nego okuplja pojačanje kako bi trajno zauzelo nezaštićeni prostor.
2. druge duhove zlobnije od sebe sedam Izvornik: ἕτερα πνεύματα πονηρότερα ἑαυτοῦ ἑπτά [hetera pneumata ponērotera he'autou hepta] Gramatika: Skupina u akuzativu množine srednjeg roda. Pridjev ἕτερα označava 'drugačije' (ne samo dodatne), komparativ πονηρότερα ('zlobnije/gore') veže se uz povratnu zamjenicu u genitivu usporedbe (ἑαυτοῦ – 'od sebe'), a broj 'sedam' stoji na samom kraju radi naglaska. Značenje: Otkriva hijerarhiju i različite stupnjeve zloće među demonskim silama. Broj sedam u biblijskoj simbolici označava puninu i potpunost – ovdje potpunu i krajnju pokvarenost.
3. ušavši nastanjuje se Izvornik: εἰσελθόντα κατοικεῖ [eiselthonta katoikei] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu množine srednjeg roda (εἰσελθόντα) praćen glavnim glagolom u prezentu indikativa, 3. lice jednine (κατοικεῖ). U klasičnom i novozavjetnom grčkom subjekt u množini srednjeg roda ('duhovi') redovito uzima glagol u jednini. Značenje: Glagol κατοικέω znači 'trajno se nastaniti', 'useliti se kao stalni stanar' (za razliku od privremenog boravka). Zlo sada uspostavlja trajnu vlast nad čovjekom.
4. posljednje... gore od prvoga Izvornik: τὰ ἔσχατα... χείρονα τῶν πρώτων [ta eschata... cheirona tōn prōtōn] Gramatika: Poimeničeni pridjevi u srednjem rodu množine: τὰ ἔσχατα (nominativ – 'posljednje stvari/stanja') i τῶν πρώτων (genitiv usporedbe – 'od prvih stvari/stanja'), povezani komparativom χείρονα ('gore'). Značenje: Sažima duhovni zakon: polovično obraćenje ili puko moralno čišćenje bez istinskog opredjeljenja za Boga (usp. 11,23) završava u mnogo težem ropstvu nego što je bilo početno stanje.
Ovaj stih izgovara snažno teološko upozorenje o opasnosti duhovne praznine. Isus Krist ovim riječima poučava da nije dovoljno samo osloboditi se zla, poroka ili negativnih utjecaja (metaforički 'očistiti i pomesti kuću'). Ako čovjekova duša ostane neutralna, prazna i neispunjena Božjom prisutnošću, Njegovom Riječju i Svetim Duhom, ona postaje izrazito ranjiva. Praznina ne može dugo opstati i nužno privlači ono što je izvana.
Kada se sile tame vrate i pronađu duhovni prostor nezaštićenim, one to čine s umnoženom snagom ('sedam opakijih duhova'), uspostavljajući trajnu dominaciju nad osobom. Konačni ishod takvog stanja znatno je gori i teži za oslobođenje nego što je to bio početni problem, čime Isus naglašava da puka moralna reforma bez istinskog predanja Bogu neizbježno vodi u duhovnu propast.