Tada odlazi i uzima sa sobom sedam drugih duhova, zlobnijih od sebe, te ušavši nastanjuju se ondje; i postaje posljednje stanje onoga čovjeka gore od prvoga."
Dogodi se pak, dok On to govoraše, da neka žena iz mnoštva podiže glas i reče Mu: "Blažena utroba koja Te nosila i prsi koje si sisao!"
A On reče: "Naprotiv, blaženi koji slušaju Riječ Božju i čuvaju je!"
A kako su se mnoštva zbijala, poče govoriti: "Naraštaj je ovaj zao. Znak traži, i znak mu se neće dati doli znak Jonin.
Jer kao što Jona postade znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji naraštaju ovomu.
A On reče: "Naprotiv, blaženi koji slušaju Riječ Božju i čuvaju je!"
A on reče: blago i onima koji slušaju riječ Božiju, i drže je.
αὐτὸς δὲ εἶπεν· μενοῦν μακάριοι οἱ ἀκούοντες τὸν λόγον τοῦ θεοῦ καὶ φυλάσσοντες αὐτόν.¶
autos de eipen menoun makarioi hoi akouontes ton logon tou theou kai phulassontes auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"on pak reče: naprotiv blaženi slušajući riječ Boga i čuvajući"
1. on pak Izvornik: αὐτὸς δὲ [autos de] Gramatika: Osobna zamjenica u nominativu jednine muškog roda uz suprotni veznik δέ. U grčkom jeziku nominativ zamjenice nije nužan uz glagol, pa njegova upotreba na prvom mjestu stavlja snažan naglasak na subjekt ('A on sam'). Značenje: Ističe Isusov autoritet i postavlja njegov odgovor u kontrast prema spontanom, čisto naravnom pogledu žene iz mnoštva.
2. naprotiv Izvornik: μενοῦν [menoun] Gramatika: Složena čestica (od μέν i οὖν) koja stoji na početku izjave. Ima istodobno potvrdno i ispravljajuće (korektivno) značenje: 'da, štoviše', 'zapravo', 'prije svega'. Značenje: Isus ovime ne niječe čast svoje majke, nego preusmjerava pogled s tjelesnog srodstva na višu, duhovnu stvarnost u kojoj leži pravi izvor blaženstva (čime zapravo još dublje uključuje Mariju, usp. Lk 1,45; 8,21).
3. slušajući Izvornik: οἱ ἀκούοντες [hoi akouontes] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu množine muškog roda s određenim članom. Član οἱ vrijedi zajednički za ovaj i za drugi particip (φυλάσσοντες), povezujući ih u jednu nerazdvojivu skupinu ljudi, dok prezent označava trajnu, uobičajenu radnju. Značenje: Označava one koji kontinuirano i otvoreno primaju Božju objavu, za razliku od površnog ili jednokratnog slušanja.
4. riječ Boga Izvornik: τὸν λόγον τοῦ θεοῦ [ton logon tou theou] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine muškog roda (τὸν λόγον) praćena genitivom jednine (τοῦ θεοῦ) koji označava izvor i pripadnost ('riječ koja dolazi od Boga'). Obje imenice imaju određeni član. Značenje: Predstavlja Božju poruku spasenja kakvu naviješta Isus; ona je živo sjeme koje traži plodno tlo u čovjeku kako njegova nutrina ne bi ostala 'prazna kuća' iz prethodne prispodobe.
5. čuvajući Izvornik: φυλάσσοντες [phulassontes] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu množine muškog roda. Prezent naglašava ustrajnost i trajno vršenje radnje. Značenje: Glagol φυλάσσω izvorno znači 'stražariti', 'bdjeti nad nečim da ne bude ukradeno ili povrijeđeno', a u prenesenom smislu 'vršiti' i 'držati' zapovijed. Pravo blaženstvo pripada onima koji primljenu Riječ brižno čuvaju u srcu i provode u djelo.
Isus u ovom stihu (Luka 11,28) preusmjerava pozornost s fizičkog srodstva, zemaljskih privilegija i ljudskih hvalospjeva na nadmoćniju duhovnu stvarnost: poslušnost Božjoj volji. Pravo i najviše blaženstvo (stanje duboke radosti i božanske naklonosti) ne proizlazi iz krvnih veza ili tjelesne bliskosti s Isusom, već iz otvorenog srca prema Božjoj objavi.
Nadalje, Isus jasno postavlja slušanje (akouontes) i čuvanje (phylassontes) Božje riječi kao dva neodvojiva i trajna aspekta istinske vjere. Nije dovoljno samo intelektualno ili pasivno primiti poruku; istinsko blaženstvo pripada onima čiji se karakter i svakodnevni postupci neprestano preoblikuju u skladu s tom Riječi. To je univerzalan poziv svakom čovjeku da kroz trajnu poslušnost postane dio Isusove duhovne obitelji.