Luka 11,30 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Kako naime postade Jona tima Ninivljanima znak, tako bit će i taj Sin toga čovjeka tome naraštaju ovome."

1. Kako naime postade Izvornik: καθὼς γὰρ ἐγένετο [kathōs gar egeneto] Gramatika: Poredbeni veznik praćen uzročnim veznikom γάρ (koji uvijek stoji na drugom mjestu u rečenici) i glagolom u aoristu indikativa medija (deponentni glagol), 3. lice jednine. Aorist sažima cjelokupni povijesni događaj Jonina poslanja kao dovršenu cjelinu. Značenje: Veznik γάρ uvodi obrazloženje prethodne tvrdnje, dok καθὼς... οὕτως ('kako... tako') uspostavlja tipološku usporedbu između starozavjetnog proroka i Mesije. Jona nije samo nosio znak, nego je samom svojom pojavom i sudbinom 'postao' znak.

2. tima Ninivljanima znak Izvornik: τοῖς Νινευίταις σημεῖον [tois Nineuitais sēmeion] Gramatika: Imenica s određenim članom u dativu množine muškog roda uz imenicu u nominativu jednine srednjeg roda kao imenski predikat. Dativ ovdje označava primatelje kojima je znak upućen i u čiju se korist ili sud očituje. Značenje: Jona je stanovnicima Ninive, poganima, bio živi Božji znak upozorenja i milosti, izbavljen iz smrtne pogibelji da bi navijestio poziv na obraćenje.

3. tako bit će i Izvornik: οὕτως ἔσται καὶ [houtōs estai kai] Gramatika: Prilog načina praćen glagolom biti u futuru indikativa medija, 3. lice jednine, i veznikom καί u adverbnome značenju ('i', 'također'). Značenje: Futur ἔσται usmjerava pogled prema vrhuncu Isusova poslanja — njegovoj muci, smrti, uskrsnuću i eshatološkom navještaju. Veznik 'i' naglašava podudarnost Božjeg djelovanja u povijesti spasenja.

4. taj Sin toga čovjeka Izvornik: ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου [ho huios tou anthrōpou] Gramatika: Obje imenice imaju određeni član: prva u nominativu jednine muškog roda kao subjekt, a druga u genitivu jednine muškog roda. Dva određena člana čine semitski status constructus koji tvori jedinstveni mesijanski naslov. Značenje: Izraz 'Sin Čovječji' potječe iz Knjige proroka Daniela (Dn 7,13) i označava nebeskog, eshatološkog suca i kralja koji dijeli ljudsku sudbinu. Isus samoga sebe — svoju osobu, riječ i uskrsnuće — poistovjećuje s jedinim znakom danim ovom naraštaju.

5. tome naraštaju ovome Izvornik: τῇ γενεᾷ ταύτῃ [tēa genea tautē] Gramatika: Određeni član, imenica i pokazna zamjenica u dativu jednine ženskog roda. Dativ je točno usporedan dativu 'Ninivljanima' u prvom dijelu rečenice. Značenje: Usporedbom se stvara oštra ironija: nekoć je Božji prorok bio znak poganima u Ninivi koji su povjerovali, a sada je sam Sin Čovječji znak vlastitom naraštaju koji u nevjeri traži druge dokaze. Imena: - Jona [Ἰωνᾶς (heb. יוֹנָה Yōnāh) / Iōnas] (osoba) Znači: Golubica Tvorba: Grčka transkripcija hebrejskog imena יוֹנָה (yōnāh), što doslovno znači 'golub' ili 'golubica'. Ime nosi starozavjetni prorok, sin Amitajev, poslan propovijedati obraćenje u Ninivu.

- Niniva [Νινευίταις (grč. Νινευίτης, od Νινευή, heb. נִינְוֶה Nīnəweh) / Nineuitais] (grad) Znači: Prebivalište božice Nine (Ištar) ili kuća ribe Tvorba: U izvorniku stoji etnik Νινευῖται ('Ninivljani'), a u hrvatskom tekstu naziv grada 'Niniva' ('ljude iz Ninive'). Ime potječe iz akadskog Ninua (sumerski Ninâ), što se povezuje s imenom božice Ištar ili sa sumerskim ideogramom za 'kuću/mjesto ribe', prijestolnicom Asirskog Carstva na rijeci Tigris.

- Sin Čovječji [ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου (heb. בֶּן־אָדָם ben-'ādām, aram. בַּר אֱנָשׁ bar 'ĕnāš) / ho huios tou anthrōpou] (ostalo) Znači: Sin čovjeka / Čovjek Tvorba: Mesijanski naslov tvoren od grčkih imenica υἱός ('sin') i ἄνθρωπος ('čovjek'), koji doslovno prevodi aramejski izraz 'bar enaš' iz Daniela 7,13. U semitskom jeziku označava pripadnika ljudskog roda, ali s određenim članovima u grčkom postaje osobni naslov eshatološkog Mesije.

Ovaj stih (Luka 11:30) ključan je za razumijevanje Isusovog odbijanja da pruži 'znak s neba' kao magični dokaz svog autoriteta. Umjesto ispunjavanja njihovih zahtjeva, Isus nudi isključivo 'znak Jone', snažnu teološku metaforu koja povezuje prošlost i budućnost.

Paralela ukazuje na Isusovo poslanje: baš kao što je Jona, izbavljen iz utrobe morske nemani nakon tri dana, postao živi znak spasenja i poziv na obraćenje poganskoj Ninivi, tako će i Sin Čovječji svojom smrću i uskrsnućem postati ultimativni znak. To je istovremeno oštar sud nad nevjerom 'ovog naraštaja' i konačni poziv na pokajanje pred dolaskom Božjeg kraljevstva.