A On, znajući njihova razmišljanja, reče im: "Svako kraljevstvo samo u sebi razdijeljeno opustošuje se, i kuća na kuću pada.
A On, znajući njihova razmišljanja, reče im: "Svako kraljevstvo samo u sebi razdijeljeno opustošuje se, i kuća na kuću pada.
Ako se pak i sotona sam u sebi razdijeli, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer govorite da Ja po Beelzebulu izgonim demone.
Ako pak Ja po Beelzebulu izgonim demone, po kome ih izgone sinovi vaši? Zbog toga će vam oni biti suci.
Ali ako Ja prstom Božjim izgonim demone, dakle stiglo je k vama Kraljevstvo Božje.
Kada jaki, naoružavši se, čuva svoje dvorište, u miru je imanje njegovo;
Ako pak Ja po Beelzebulu izgonim demone, po kome ih izgone sinovi vaši? Zbog toga će vam oni biti suci.
Ako li ja pomoću Veelzevula izgonim đavole, sinovi vaši čijom pomoću izgone? Zato će vam oni biti sudije.
εἰ δὲ ἐγὼ ἐν Βεελζεβοὺλ ἐκβάλλω τὰ δαιμόνια, οἱ υἱοὶ ὑμῶν ἐν τίνι ἐκβάλλουσιν; διὰ τοῦτο αὐτοὶ ὑμῶν κριταὶ ἔσονται.
ei de egō en Beelzeboul ekballō ta daimonia hoi huioi humōn en tini ekballousin dia touto autoi humōn kritai esontai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ako pak ja u Beelzebulu izgonim te demone, ti sinovi vaši u kome izgone? Zbog toga oni vaši suci bit će."
1. ja ... izgonim Izvornik: ἐγὼ ... ἐκβάλλω [egō ... ekballō] Gramatika: Osobna zamjenica 1. lica jednine u nominativu izričito je navedena uz glagol u prezentu aktiva iako je lice već sadržano u glagolskom nastavku. Značenje: U grčkom jeziku ovakvo dodavanje zamjenice stvara snažnu naglašenost i kontrast: 'ako JA (za razliku od vaših sinova) izgonim...', čime se razotkriva pristranost i dvostruka mjerila tužitelja.
2. ti sinovi vaši Izvornik: οἱ υἱοὶ ὑμῶν [hoi huioi humōn] Gramatika: Imenica u nominativu množine muškog roda s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu množine. Značenje: Semitski izraz kojim su se u rabinskoj i proročkoj tradiciji označavali učenici, sljedbenici ili pripadnici iste vjerske skupine, u ovom slučaju židovski egzorcisti iz krugova samih Isusovih kritičara.
3. u kome Izvornik: ἐν τίνι [en tini] Gramatika: Prijedlog s upitnom zamjenicom u dativu jednine, koja može biti muškog/ženskog roda ('u kome', tj. po čijoj vlasti) ili srednjeg roda ('u čemu', tj. kojom silom). Značenje: Budući da je paralelno prethodnom izrazu 'u Beelzebulu', primarno pita za osobu i autoritet u čije ime židovski egzorcisti djeluju, prisiljavajući protivnike da priznaju kako se demoni mogu izgoniti Božjom silom.
4. oni vaši suci bit će Izvornik: αὐτοὶ ὑμῶν κριταὶ ἔσονται [autoi humōn kritai esontai] Gramatika: Naglašena zamjenica u nominativu množine ('oni sami'), osobna zamjenica u objektivnom genitivu, imenica u nominativu množine kao predikatno ime, te glagol 'biti' u futuru medija, 3. lice množine. Značenje: Vlastiti učenici Isusovih protivnika bit će im suci jer već sama njihova praksa svjedoči protiv zlonamjerne logike njihovih učitelja, koji kod svojih odobravaju ono što kod Isusa proglašavaju đavolskim djelom. Imena: - Beelzebul [Βεελζεβοὺλ (heb. בַּעַל זְבוּל Ba‘al Zəḇûl / בַּעַל זְבוּב Ba‘al Zəḇûḇ) / Beelzeboul] (osoba) Znači: Gospodar uzvišenog prebivališta (ili: Gospodar gnoja) Tvorba: Ime je složenica od semitskog 'ba‘al' (gospodar) i 'zəḇûl' (uzvišeni dom, prebivalište, hram), što se u židovskoj polemici izrugivalo preinakom u 'zəḇûḇ' (gospodar muha, tj. filistejski bog ekronski) ili aramejsko 'zebel' (gnoj, nečistoća).
Ovaj stih (Mt 12,27 ili Lk 11,19) predstavlja Isusov maestralan logički protuargument farizejima koji su ga optužili da izgoni demone uz pomoć Sotone (Beelzebula). Isus ukazuje na licemjerje svojih protivnika: ako Njegovi egzorcizmi potječu od đavla, odakle onda potječu egzorcizmi koje čine njihovi vlastiti učenici ("sinovi")? Tim retoričkim pitanjem Isus razotkriva nedosljednost njihovih optužbi. Ako farizeji priznaju da njihovi učenici izgone demone Božjom silom, moraju to priznati i Isusu. Zbog te očite proturječnosti, Isus zaključuje da će im upravo njihovi vlastiti sljedbenici biti suci, jer njihova vlastita praksa dokazuje neutemeljenost optužbi protiv Isusa.