A neki od njih rekoše: "Po Beelzebulu, vladaru demona, izgoni demone."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A neki od njih rekoše: "Po Beelzebulu, vladaru demona, izgoni demone."
Drugi pak, iskušavajući Ga, tražahu od Njega znak s Neba.
A On, znajući njihova razmišljanja, reče im: "Svako kraljevstvo samo u sebi razdijeljeno opustošuje se, i kuća na kuću pada.
Ako se pak i sotona sam u sebi razdijeli, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer govorite da Ja po Beelzebulu izgonim demone.
Ako pak Ja po Beelzebulu izgonim demone, po kome ih izgone sinovi vaši? Zbog toga će vam oni biti suci.
A On, znajući njihova razmišljanja, reče im: "Svako kraljevstvo samo u sebi razdijeljeno opustošuje se, i kuća na kuću pada.
A on znajući pomisli njihove reče im: svako carstvo koje se razdijeli samo po sebi, opustjeće, i dom koji se razdijeli sam po sebi, propašće.
αὐτὸς δὲ εἰδὼς αὐτῶν τὰ διανοήματα εἶπεν αὐτοῖς· πᾶσα βασιλεία ἐφ᾽ ἑαυτὴν διαμερισθεῖσα ἐρημοῦται, καὶ οἶκος ἐπὶ οἶκον πίπτει.
autos de eidōs autōn ta dianoēmata eipen autois pasa basileia eph᾽ he'autēn diameristheisa erēmoutai kai oikos epi oikon piptei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sam pak znajući njihova ta razmišljanja reče njima: Svako kraljevstvo na sebe razdijeljeno opustošuje se, i kuća na kuću pada."
1. Sam pak znajući Izvornik: αὐτὸς δὲ εἰδὼς [autos de eidōs] Gramatika: Naglašena zamjenica u nominativu jednine uz čestici prijelaza ili blage suprotnosti (δέ), praćena aktivnim participom perfekta u nominativu jednine muškog roda, koji ima značenje prezenta i izražava trajno stanje spoznaje istovremeno s glavnim glagolom. Značenje: Glagol označava izravno, intuitivno i potpuno znanje, a ne postupno dolaženje do spoznaje. Time se naglašava Kristova božanska sposobnost čitanja ljudskih srdaca, prije nego što su mu protivnici izrekli svoje optužbe u lice.
2. ta razmišljanja Izvornik: τὰ διανοήματα [ta dianoēmata] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu množine s određenim članom, koji upućuje na točno određene i konkretne misli prisutnih ljudi. Značenje: Tvorena od prijedloga 'dia' (kroz) i 'noēma' (misao, namjera), ova riječ u Novom zavjetu dolazi samo ovdje i označava razrađene misaone procese, unutarnja rasuđivanja i skrovite nakane uma.
3. razdijeljeno Izvornik: διαμερισθεῖσα [diameristheisa] Gramatika: Pasivni particip aorista u nominativu jednine ženskog roda koji se slaže s imenicom 'kraljevstvo'; aorist označava radnju podjele koja je prethodila stanju pustošenja izraženom glavnim glagolom. Značenje: Složeni glagol označava temeljito cijepanje na suprotstavljene dijelove. Unutarnji raskol prikazan je kao uzrok koji neizbježno prethodi vanjskom i konačnom slomu.
4. opustošuje se Izvornik: ἐρημοῦται [erēmoutai] Gramatika: Glagol u prezentu pasiva, 3. lice jednine; opći ili gnomski prezent koji izriče bezvremensku istinu i zakonitost, dok pasiv naglašava da kraljevstvo trpi proces razaranja. Značenje: Korijen riječi povezan je s pustinjom (erēmos), pa glagol doslovno znači 'pretvara se u pustoš', 'ostaje bez stanovnika' ili 'biva razoreno do temelja'.
5. kuća na kuću pada Izvornik: οἶκος ἐπὶ οἶκον πίπτει [oikos epi oikon piptei] Gramatika: Imenica u nominativu jednine praćena prijedlogom s akuzativom iste imenice te glagolom u prezentu aktiva, 3. lice jednine. Značenje: Izraz se može razumjeti prostorno, kao slika općeg urušavanja grada u kojem se zgrade ruše jedna na drugu, ili dinamički, gdje podijeljeno kućanstvo (obitelj) nasrće samo na sebe i tako propada.
Ovaj stih (Luka 11,17) donosi snažnu i oštroumnu Isusovu logičku obranu od apsurdnih farizejskih optužbi da On demone izgoni po Beelzebulu. Koristeći primjere najvećeg društvenog entiteta (kraljevstva) i najmanjeg (obiteljskog doma), Isus ističe zakonitost po kojoj je svaka struktura suočena s unutarnjim razdorom unaprijed osuđena na propast i ne može opstati.
Teološki gledano, Isus ovim riječima dekonstruira zlonamjerne argumente svojih protivnika i istovremeno otkriva istinu o prirodi zla: zlo je inherentno nestabilno i autodestruktivno, nesposobno za ujedinjeno djelovanje. Njegovo uspješno izgonjenje demona, naprotiv, označava dolazak suverenog, nadmoćnog i savršeno ujedinjenog Božjeg kraljevstva na zemlju.