A dok je govorio, moli Ga farizej da ruča kod njega. On uđe i spusti se za stol.
A dok je govorio, moli Ga farizej da ruča kod njega. On uđe i spusti se za stol.
A farizej, vidjevši to, začudi se što se najprije ne opra prije ručka.
Reče mu pak Gospodin: "Sada vi farizeji čistite vanjštinu čaše i pladnja, a nutrina vam je puna grabeža i opakosti.
Bezumni! Nije li Onaj koji je načinio vanjštinu načinio i nutrinu?
Nego dajte za milostinju ono što je unutra, i gle, sve vam je čisto.
Reče mu pak Gospodin: "Sada vi farizeji čistite vanjštinu čaše i pladnja, a nutrina vam je puna grabeža i opakosti.
A Gospod reče mu: sad vi fariseji spolja čistite čašu i zdjelu, a iznutra vam je puno grabeža i zlobe.
Εἶπεν δὲ ὁ κύριος πρὸς αὐτόν· νῦν ὑμεῖς οἱ Φαρισαῖοι τὸ ἔξωθεν τοῦ ποτηρίου καὶ τοῦ πίνακος καθαρίζετε, τὸ δὲ ἔσωθεν ὑμῶν γέμει ἁρπαγῆς καὶ πονηρίας.
Eipen de ho kurios pros auton nun humeis hoi Pharisaioi to exōthen tou potēriou kai tou pinakos katharizete to de esōthen humōn gemei harpagēs kai ponērias
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče a onaj Gospodin prema njemu: Sada vi oni farizeji ono izvana one čaše i onog pladnja čistite, ono a iznutra vas puno je grabeža i opakosti."
1. onaj Gospodin Izvornik: ὁ κύριος [ho kurios] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom. Pripovjedač na ovom mjestu ne koristi osobno ime, nego uzvišeni kristološki naslov. Značenje: Luka ovim naslovom naglašava da Isus farizeju ne odgovara tek kao gost ili rabi na istoj razini, nego kao suvereni Gospodar koji poznaje tajne srca i sudi s božanskim autoritetom.
2. Sada vi oni farizeji Izvornik: νῦν ὑμεῖς οἱ Φαρισαῖοι [nun humeis hoi Pharisaioi] Gramatika: Vremenski prilog praćen naglašenom osobnom zamjenicom u nominativu množine i imenicom s članom u apoziciji. Budući da glagol već sadrži lice, izričita zamjenica 'vi' stvara snažan kontrast i prozivku. Značenje: Prilog 'sada' ovdje nema toliko vremensko koliko logičko i razotkrivajuće značenje ('evo dakle kako stvari stoje s vama'), dok prelazak s jednog domaćina na množinu zahvaća cijeli farizejski sustav pobožnosti.
3. ono izvana Izvornik: τὸ ἔξωθεν [to exōthen] Gramatika: Određeni član u akuzativu jednine srednjeg roda koji poimeničuje prilog mjesta s nastavkom '-then' (izvorno 'izvana'). Služi kao izravni objekt glagola 'čistite'. Značenje: Predstavlja vidljivu, pojavnu stranu religioznosti i posuđa, ono što je izloženo pogledima ljudi i obrednim propisima.
4. čistite Izvornik: καθαρίζετε [katharizete] Gramatika: Glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 2. lice množine. Prezent ovdje označava trajnu, uobičajenu i ponavljanu praksu. Značenje: Glagol obuhvaća i fizičko pranje i obredno proglašavanje čistim, čime Isus pogađa samu srž farizejskog truda oko ritualne besprijekornosti.
5. ono a iznutra vas Izvornik: τὸ δὲ ἔσωθεν ὑμῶν [to de esōthen humōn] Gramatika: Poimeničeni prilog u nominativu jednine srednjeg roda s česticom suprotnosti i osobnom zamjenicom u genitivu množine. Genitiv 'vas' iznenada prebacuje sliku s posuđa na same ljude. Značenje: Umjesto očekivanog 'unutrašnjost čaše', Isus kaže 'unutrašnjost vas': posuđe je čisto izvana, ali nutrina samog čovjeka koji iz njega jede puna je moralne nečistoće.
6. puno je grabeža i opakosti Izvornik: γέμει ἁρπαγῆς καὶ πονηρίας [gemei harpagēs kai ponērias] Gramatika: Glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine, koji upravlja dvjema imenicama u genitivu jednine ženskog roda (genitiv sadržaja ili punine). Prezent označava trajno stanje ispunjenosti do vrha. Značenje: Grabež označava pohlepno otimanje i nepravdu prema bližnjemu, a opakost aktivnu zloću srca; obredna čistoća ruku ne može prikriti činjenicu da je sadržaj života stečen nepravdom. Imena: - farizej [Φαρισαῖοι (aram. פְּרִישַׁיָּא / heb. פְּרוּשִׁים) / Pharisaioi] (ostalo) Znači: odvojeni Tvorba: Grčki naziv potječe od aramejskog 'perishaya' (hebrejski 'perushim'), od glagolskog korijena 'parash' što znači 'odvojiti' ili 'razlučiti', jer su se strogo odvajali od obredne nečistoće i od puka koji nije poznavao sve usmene predaje Zakona.
Isus kroz oštru metaforu pranja posuđa razotkriva temeljni problem farizejske religioznosti: duhovno licemjerje. Oni ulažu golem trud u održavanje vanjske, obredne čistoće kako bi se pred ljudima prikazali pravednima i svetima, dok istovremeno svjesno zanemaruju stanje vlastitog srca i karaktera. Njihova nutrina duboko je iskvarena, prepuna sebične pohlepe (otimačine) i aktivnog zla (zlobe). Ovaj stih donosi jasnu teološku poruku da Bogu nisu bitni isprazni vanjski obredi ni forma pobožnosti ako srce nije promijenjeno. Prava čistoća je isključivo moralna i duhovna te počinje iznutra; bez nje, sva religijska praksa samo je fasada koja prikriva duhovnu propast.