Gledaj dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tama.
Gledaj dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tama.
Ako je dakle tijelo tvoje cijelo svijetlo i nema nikakva mračna dijela, bit će cijelo svijetlo, kao kada te svjetiljka bljeskom osvjetljuje."
A dok je govorio, moli Ga farizej da ruča kod njega. On uđe i spusti se za stol.
A farizej, vidjevši to, začudi se što se najprije ne opra prije ručka.
Reče mu pak Gospodin: "Sada vi farizeji čistite vanjštinu čaše i pladnja, a nutrina vam je puna grabeža i opakosti.
A dok je govorio, moli Ga farizej da ruča kod njega. On uđe i spusti se za stol.
A kad govoraše, moljaše ga nekakav farisej da objeduje u njega. A on ušavši sjede za trpezu.
Ἐν δὲ τῷ λαλῆσαι ἐρωτᾷ αὐτὸν Φαρισαῖος τις ὅπως ἀριστήσῃ παρ᾽ αὐτῷ. εἰσελθὼν δὲ ἀνέπεσεν.
En de tō lalēsai erōta auton Pharisaios tis hopōs aristēsē par᾽ autō eiselthōn de anepesen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U a onom govoriti moli njega farizej kako bi ručao kod njega. Ušavši a spusti se za stol."
1. U a onom govoriti Izvornik: Ἐν δὲ τῷ λαλῆσαι [En de tō lalēsai] Gramatika: Prijedlog s poimeničenim infinitivom u aoristu (član u dativu jednine srednjeg roda plus infinitiv) i prijelaznom česticom. Ova tipično lukinska vremenska konstrukcija označava trenutak dok se radnja odvija ili neposredno kad privede govor kraju. Značenje: Poziv na objed ne dolazi u neutralnom trenutku, nego kao izravan odjek i reakcija na Isusov autoritativni govor o svjetlu i tami u čovjeku.
2. moli Izvornik: ἐρωτᾷ [erōta] Gramatika: Glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Riječ je o pripovjedačkom (historijskom) prezentu koji prošlu radnju premješta u sadašnjost kako bi oživio prizor. Značenje: Glagol ne označava puko postavljanje pitanja, već uljudnu zamolbu ili poziv kojim se sugovornika tretira kao cijenjenog gosta ili učitelja.
3. kako bi ručao Izvornik: ὅπως ἀριστήσῃ [hopōs aristēsē] Gramatika: Namjerni veznik praćen glagolom u aoristu, aktiv, konjunktiv, 3. lice jednine. Konjunktiv aorista izražava namjeru poziva usmjerenu na jedan konkretan, cjelovit obrok. Značenje: Glagol se u antici odnosio na jutarnji ili prijepodnevni obrok, otprilike sredinom prijepodneva, prije glavne večernje gozbe. Zajednički stol u biblijskom svijetu bio je prostor prihvaćanja, ali kod farizeja često i mjesto teološkog ispitivanja.
4. Ušavši Izvornik: εἰσελθὼν [eiselthōn] Gramatika: Particip aorista, aktiv, nominativ jednine muškog roda. Označava radnju koja neposredno prethodi glavnom glagolu i naglašava brz, neometan slijed događaja. Značenje: Izostanak ikakvih međuradnji između ulaska u kuću i sjedanja za stol gramatički priprema šok domaćina u idućem stihu, jer je Isus preskočio očekivani obred pranja.
5. spusti se za stol Izvornik: ἀνέπεσεν [anepesen] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Doslovno znači 'pasti natrag' ili 'nasloniti se', te označava trenutni čin zauzimanja mjesta za trpezom. Značenje: Opisuje antički običaj blagovanja u poluležećem položaju, oslanjanjem na lijevi lakat uz niski stol, što je bio znak svečanijeg obroka i slobodnih ljudi. Imena: - farizej [Φαρισαῖος (aram. פְּרִישַׁיָּא / heb. פְּרוּשִׁים) / Pharisaios] (ostalo) Znači: odvojeni Tvorba: Grčki naziv potječe od aramejskog 'perishaya' (hebrejski 'perushim'), od glagolskog korijena 'parash' što znači 'odvojiti' ili 'razlučiti', jer su se strogo odvajali od obredne nečistoće i od puka koji nije poznavao sve usmene predaje Zakona.
Ovaj stih (Luka 11:37) prikazuje naoko jednostavnu i svakodnevnu situaciju – Isus nakon govora narodu prihvaća poziv na obrok od jednog farizeja. Ipak, taj događaj služi kao okidač i postavlja pozornicu za jedan od najoštrijih Isusovih govora upućenih tadašnjim vjerskim vođama. Farizejev poziv vjerojatno nije bio motiviran pukim gostoprimstvom, već namjerom da se Isusa stavi pod ritualno i teološko povećalo.
Isusov brzi ulazak u kuću i trenutačno zauzimanje mjesta za stolom, bez sudjelovanja u farizejskom obredu pranja ruku prije jela, nije bio nenamjerni propust, nego svjesna proročka provokacija. Time Isus suvereno preuzima inicijativu, odbacujući podvrgavanje strogim ljudskim religioznim tradicijama koje inzistiraju na izvanjskoj formi i obrednoj čistoći, dok istovremeno zanemaruju unutarnju pravednost srca.