Početna ›

Luka 11,44 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Ali jao vama, farizeji, jer dajete desetinu od metvice i rutvice i svakoga povrća, a mimoilazite Pravdu i Ljubav Božju! Ovo je pak trebalo činiti, a ono ne zanemariti.

Jao vama, farizeji, jer ljubite prvo sjedište u sinagogama i pozdrave na trgovima!

Jao vama, jer ste kao nezamjetljivi grobovi, pa ljudi koji hodaju povrh njih i ne znaju!"

A netko od zakonoznanaca odgovori i reče Mu: "Učitelju, govoreći ovo, i nas vrijeđaš."

A On reče: "I vama zakonoznancima jao, jer tovarite ljude bremenima teško nosivima, a sami ni jednim od svojih prstiju ne dotičete bremena!

Biblija

Jao vama, jer ste kao nezamjetljivi grobovi, pa ljudi koji hodaju povrh njih i ne znaju!"

Daničić-Karadžić

Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što ste kao sakriveni grobovi po kojima ljudi idu i ne znadu ih.

Original

Οὐαὶ ὑμῖν γραμματεῖς καὶ Φαρισαῖοι ὑποκριταί, ὅτι ἐστὲ ὡς τὰ μνημεῖα τὰ ἄδηλα, καὶ οἱ ἄνθρωποι οἱ περιπατοῦντες ἐπάνω οὐκ οἴδασιν.¶

Izgovor

Ouai humin grammateis kai Pharisaioi hupokritai hoti este hōs ta mnēmeia ta adēla kai hoi anthrōpoi hoi peripatountes epanō ouk oidasin

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Jao vama jer jeste kao grobovi nezamjetljivi, i ljudi koji hodaju odozgo ne znaju."

Analiza

1. kao grobovi nezamjetljivi Izvornik: ὡς τὰ μνημεῖα τὰ ἄδηλα [hōs ta mnēmeia ta adēla] Gramatika: Poredbena čestica praćena imenicom i pridjevom u nominativu množine srednjeg roda. Ponavljanje određenog člana ispred imenice i ispred pridjeva (atributivni položaj) snažno naglašava svojstvo grobova: 'grobovi, i to oni koji su nevidljivi/neoznačeni'. Značenje: Imenica 'mnēmeion' izvorno znači 'spomenik' ili 'sjećanje', dok pridjev 'adēlos' (alfa privativum + dēlos, očit/vidljiv) znači 'neprimjetan, skriven, neoznačen'. Dok kod Mateja (Mt 23,27) Isus farizeje uspoređuje s obijeljenim grobovima koji izvana izgledaju lijepo, kod Luke je slika još poraznija: oni su poput ulegnutih, neoznačenih grobova za koje nitko i ne sluti da kriju trulež smrti.

2. ljudi koji hodaju odozgo Izvornik: οἱ ἄνθρωποι οἱ περιπατοῦντες ἐπάνω [hoi anthrōpoi hoi peripatountes epanō] Gramatika: Imenica u nominativu množine muškog roda praćena atributivnim participom prezenta aktivnog s određenim članom i prilogom mjesta. Particip prezenta označava trajnu ili uobičajenu radnju ljudi koji prolaze tim putem. Značenje: Prema Zakonu (Br 19,16), svatko tko bi makar i nehotice dotaknuo grob ili hodao po njemu postao bi obredno nečist sedam dana, zbog čega su se grobovi pred blagdane bijelili vapnom kako bi ih hodočasnici mogli izbjeći. Farizeji, koji se smatraju čuvarima čistoće, zapravo su skriveni izvor duhovne zaraze koji neprimjetno onečišćuje ljude koji s njima dolaze u doticaj.

3. ne znaju Izvornik: οὐκ οἴδασιν [ouk oidasin] Gramatika: Niječna čestica za objektivnu negaciju uz glagol u perfektu aktivnom indikativa, 3. lice množine, koji u grčkom jeziku ima značenje sadašnjeg vremena ('znati'). Izražava stanje potpunog neznanja i nesvjesnosti. Značenje: Naglašava podmuklost i opasnost licemjerja: obični ljudi koji slijede farizeje i dive se njihovoj izvanjskoj pobožnosti uopće nisu svjesni da zapravo stupaju u kontakt s duhovnom smrću. Farizejska lažna pravednost ne šteti samo njima samima, nego neprimjetno zavodi i kvari druge.

Zaključak

Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (11,44) donosi oštru Isusovu kritiku upućenu vjerskim vođama onoga doba. Kroz snažnu metaforu 'nevidljivih grobova', Isus razotkriva najopasniju vrstu licemjerja – onu koja je oku skrivena i stoga iznimno obmanjujuća. Prema židovskom zakonu, kontakt s grobom donosio je obrednu nečistoću, pa su se grobovi redovito označavali kako bi ih se moglo zaobići. Isus optužuje farizeje da su upravo ti skriveni grobovi; izvana se čine pravednima i svetima, no iznutra su zapravo nositelji duhovne smrti.

Tragedija o kojoj Isus govori leži u tome što običan narod, tražeći iskreno duhovno vodstvo, nesvjesno dolazi u doticaj s njima te biva zaveden i duhovno onečišćen. Njihov je utjecaj neprimjetan, ali smrtonosan. Ova poruka ostaje trajno upozorenje svim duhovnim autoritetima o važnosti unutarnje autentičnosti nasuprot pukom izvanjskom religioznom prividu.