Nego dajte za milostinju ono što je unutra, i gle, sve vam je čisto.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Nego dajte za milostinju ono što je unutra, i gle, sve vam je čisto.
Ali jao vama, farizeji, jer dajete desetinu od metvice i rutvice i svakoga povrća, a mimoilazite Pravdu i Ljubav Božju! Ovo je pak trebalo činiti, a ono ne zanemariti.
Jao vama, farizeji, jer ljubite prvo sjedište u sinagogama i pozdrave na trgovima!
Jao vama, jer ste kao nezamjetljivi grobovi, pa ljudi koji hodaju povrh njih i ne znaju!"
A netko od zakonoznanaca odgovori i reče Mu: "Učitelju, govoreći ovo, i nas vrijeđaš."
Jao vama, farizeji, jer ljubite prvo sjedište u sinagogama i pozdrave na trgovima!
Teško vama farisejima što tražite začelja po zbornicama i da vam se klanja po ulicama.
Οὐαὶ ὑμῖν τοῖς Φαρισαίοις, ὅτι ἀγαπᾶτε τὴν πρωτοκαθεδρίαν ἐν ταῖς συναγωγαῖς καὶ τοὺς ἀσπασμοὺς ἐν ταῖς ἀγοραῖς.¶
Ouai humin tois Pharisaiois hoti agapate tēn prōtokathedrian en tais sunagōgais kai tous aspasmous en tais agorais
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jao vama farizejima, jer ljubite prvo sjedište u sinagogama i pozdrave na trgovima."
1. ljubite Izvornik: ἀγαπᾶτε [agapate] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom indikativa, 2. lice množine, što izražava trajno stanje naklonosti, privrženosti i davanja prednosti nečemu. Značenje: Stvara oštru i ironičnu igru riječi s prethodnim stihom: farizeji su zanemarili 'ljubav (agapēn) Božju', a istodobno istim tim glagolom 'ljube' (agapate) društveni ugled i častohleplje. Njihova sposobnost za ljubav preusmjerena je s Boga na vlastiti ego.
2. prvo sjedište Izvornik: τὴν πρωτοκαθεδρίαν [tēn prōtokathedrian] Gramatika: Složena imenica u akuzativu jednine ženskog roda s određenim članom, tvorena od riječi za 'prvi' (prōtos) i 'sjedalo/stolica' (kathedra). Značenje: Odnosi se na počasna mjesta u sinagogi koja su se nalazila sprijeda, ispred škrinje sa svicima Zakona, okrenuta licem prema okupljenoj zajednici. Želja za tim mjestima simbolizira religioznu taštinu koja bogoštovlje koristi kao pozornicu za osobnu promociju.
3. u sinagogama Izvornik: ἐν ταῖς συναγωγαῖς [en tais sunagōgais] Gramatika: Prijedložni izraz s dativom množine ženskog roda i određenim članom, koji označava mjesto radnje. Značenje: Riječ doslovno znači 'okupljanje' ili 'zborište' (od syn-agein, skupljati zajedno) i označava lokalna mjesta židovskog bogoslužja, molitve i čitanja Pisma. Mjesto koje bi trebalo služiti poniznom susretu s Bogom i zajednicom pretvoreno je u prostor natjecanja za status.
4. pozdrave na trgovima Izvornik: τοὺς ἀσπασμοὺς ἐν ταῖς ἀγοραῖς [tous aspasmous en tais agorais] Gramatika: Imenica u akuzativu množine muškog roda praćena prijedložnim izrazom u dativu množine ženskog roda s određenim članovima. Značenje: Na drevnim trgovima (agora bila je središte javnog, trgovačkog i društvenog života grada) pozdravi nisu bili samo znak pristojnosti, nego javno iskazivanje časti i priznavanje autoriteta uz oslovljavanje titulama poput 'rabi' (učitelju). Farizeji su žudjeli za javnim priznanjem svoje duhovne nadmoći pred mnoštvom. Imena: - farizeji [Φαρισαῖοι (aram. פְּרִישַׁיָּא, heb. פְּרוּשִׁים) / Pharisaioi] (narod) Znači: odvojeni, izdvojeni Tvorba: Grčki oblik potječe od aramejske riječi 'perišaja' (heb. 'perušim'), od glagolskog korijena p-r-š koji znači 'odvojiti' ili 'razlučiti', što opisuje njihovu praksu strogog odvajanja od obredne nečistoće i od običnog puka.
Ovaj stih predstavlja oštru Isusovu kritiku religioznog licemjerja i duhovnog ponosa. Isus razotkriva farizeje koji, umjesto da traže Božju slavu i ponizno služe svojoj zajednici, koriste svoju vjeru prvenstveno kao sredstvo za stjecanje društvenog statusa, moći i ljudskog priznanja. Njihova taština ne poznaje granice te su jednako željni pažnje u svetim (sinagoge) i u svjetovnim (trgovi) prostorima.
Poruka stiha je snažno teološko upozorenje svim vjernicima, a posebno onima na vodećim pozicijama. Ona naglašava radikalan kontrast između prave, ponizne pobožnosti koja u središte stavlja Boga, i izopačene religioznosti koja je zapravo oblik idolopoklonstva vlastitom egu. Bog prozire vanjske, performativne forme štovanja i osuđuje srce koje je gladno ljudske hvale umjesto božanske istine i ponizne službe.