Evanđelje po Luki 17

1Reče pak učenicima: "Nemoguće je da sablazni ne dođu, ali jao onomu po kome dolaze; 2korisnije mu je ako mu je mlinski kamen obješen oko njegova vrata i ako je bačen u more, negoli da sablazni jednoga od ovih malenih. 3Pazite na sebe! Ako sagriješi brat tvoj, ukori ga; i ako se obrati, otpusti mu. 4I ako sedam puta na dan sagriješi protiv tebe i sedam se puta vrati k tebi govoreći: 'Kajem se', otpustit ćeš mu." 5I rekoše apostoli Gospodinu: "Dodaj nam vjere!" 6Reče pak Gospodin: "Ako imate vjere kao zrno gorušičino, rekli biste ovomu dudu: 'Iskorijeni se i zasadi se u moru!', i poslušao bi vas. 7Tko pak od vas, imajući slugu koji ore ili pase stado, kad se vrati iz polja, reći će mu: 'Odmah priđi i sjedni za stol'? 8Nego neće li mu reći: 'Pripremi što ću večerati, i opaši se pa mi služi dok jedem i pijem, a poslije toga jest ćeš i pit ćeš ti'? 9Zar duguje zahvalnost tom sluzi jer je učinio ono što je zapovjeđeno? 10Tako i vi, kada učinite sve što vam je zapovjeđeno, govorite: 'Sluge smo nekorisne; učinili smo što bijasmo dužni učiniti.'" 11I dogodi se, dok je išao u Jeruzalem, da i On prolazaše posred Samarije i Galileje. 12I dok je On ulazio u neko selo, sretoše Ga desetorica gubavih ljudi, koji stadoše izdaleka. 13I oni podigoše glas govoreći: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!" 14I vidjevši ih, reče im: "Idite i pokažite se svećenicima!" I dogodi se, dok su oni odlazili, da se očistiše. 15Jedan pak od njih, vidjevši da je izliječen, vrati se slaveći Boga jakim glasom, 16i pade ničice do Njegovih nogu zahvaljujući Mu; a on bijaše Samarijanac. 17Odgovori pak Isus i reče: "Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? 18Zar se ne nađoše koji bi se vratili dati Slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?" 19I reče mu: "Ustani i idi; vjera te tvoja spasila!" 20Upitan pak od farizeja kada dolazi Kraljevstvo Božje, odgovori im i reče: "Kraljevstvo Božje ne dolazi na vidljiv način, 21niti će reći: 'Evo ovdje!' ili: 'Ondje!' Ta evo, Kraljevstvo je Božje među vama." 22Reče pak učenicima: "Doći će dani kada ćete zaželjeti vidjeti jedan od dana Sina Čovječjega, i nećete vidjeti. 23I reći će vam: 'Evo ondje!' ili: 'Evo ovdje!' Ne odlazite i ne idite za njima! 24Jer kao što munja sijevne s jednoga kraja pod Nebom pa rasvijetli do drugoga kraja pod Nebom, tako će biti Sin Čovječji u Svoj dan. 25Ali najprije On mora mnogo pretrpjeti i biti odbačen od ovoga naraštaja. 26I kao što bi u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: 27jeli su, pili, ženili se, udavale se, sve do dana kad uđe Noa u korablju, i dođe potop te pogubi sve. 28Isto tako, kao što bi u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili; 29a u dan kad iziđe Lot iz Sodome, zapljušti oganj i sumpor s Neba i pogubi sve. 30Isto će tako biti u dan kad se Sin Čovječji objavi. 31U onaj dan, tko bude na krovu, a posuđe mu u kući, neka ne silazi uzeti ga; i tko bude u polju, isto se tako neka ne okreće natrag. 32Sjećajte se žene Lotove! 33Tko god nastoji sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko god ga izgubi, očuvat će ga živa. 34Kažem vam, te će noći biti dvojica na jednoj postelji: jedan će se uzeti, a drugi ostaviti. 35Bit će dvije koje melju zajedno: jedna će se uzeti, a druga ostaviti. 36Dvojica u polju: jedan će se uzeti, a drugi ostaviti." 37I odgovoriše te Mu govore: "Gdje, Gospodine?" A On im reče: "Gdje je tijelo, ondje će se i orlovi sabrati."