Nego neće li mu reći: 'Pripremi što ću večerati, i opaši se pa mi služi dok jedem i pijem, a poslije toga jest ćeš i pit ćeš ti'?
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Nego neće li mu reći: 'Pripremi što ću večerati, i opaši se pa mi služi dok jedem i pijem, a poslije toga jest ćeš i pit ćeš ti'?
Zar duguje zahvalnost tom sluzi jer je učinio ono što je zapovjeđeno?
Tako i vi, kada učinite sve što vam je zapovjeđeno, govorite: 'Sluge smo nekorisne; učinili smo što bijasmo dužni učiniti.'"
I dogodi se, dok je išao u Jeruzalem, da i On prolazaše posred Samarije i Galileje.
I dok je On ulazio u neko selo, sretoše Ga desetorica gubavih ljudi, koji stadoše izdaleka.
Tako i vi, kada učinite sve što vam je zapovjeđeno, govorite: 'Sluge smo nekorisne; učinili smo što bijasmo dužni učiniti.'"
Tako i vi kad svršite sve što vam je zapovjeđeno, govorite: mi smo zaludne sluge, jer učinismo što smo bili dužni činiti.
οὕτως καὶ ὑμεῖς, ὅταν ποιήσητε πάντα τὰ διαταχθέντα ὑμῖν, λέγετε ὅτι δοῦλοι ἀχρεῖοί ἐσμεν· ὅτι ὃ ὠφείλομεν ποιῆσαι πεποιήκαμεν.¶
houtōs kai humeis hotan poiēsēte panta ta diatachthenta humin legete hoti douloi achreioi esmen hoti ho ōpheilomen poiēsai pepoiēkamen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tako i vi, kada učinite sve ono zapovjeđeno vama, govorite da: Sluge nekorisne jesmo; što bijasmo dužni učiniti, učinili smo."
1. kada učinite Izvornik: ὅταν ποιήσητε [hotan poiēsēte] Gramatika: Vremensko-pogodbeni veznik (ὅτε + ἄν) praćen glagolom u konjunktivu aorista aktivnog, 2. lice množine. Ova konstrukcija označava radnju u budućnosti koja mora biti u potpunosti dovršena prije nego što nastupi radnja glavnog glagola. Značenje: Usmjerava učenike na trenutak potpunog ispunjenja Božjih zapovijedi. Čak i u tom idealnom trenutku savršene poslušnosti, nema mjesta duhovnom ponosu.
2. govorite Izvornik: λέγετε [legete] Gramatika: Glagol u imperativu prezenta aktivnog, 2. lice množine. Prezentni imperativ u grčkome ne zapovijeda samo jednokratnu izjavu, nego trajni stav i redovito ispovijedanje. Značenje: Poziva na trajnu unutarnju svijest i poniznost. To nije puka formula pristojnosti, nego temeljno životno stajalište učenika pred Bogom.
3. Sluge nekorisne Izvornik: δοῦλοι ἀχρεῖοί [douloi achreioi] Gramatika: Imenica i pridjev u nominativu množine muškoga roda, u službi imenskog predikata, bez određenog člana. Odsutnost člana stavlja naglasak na samu kakvoću i narav ('takvi smo: obične sluge'), a pridjev je tvoren niječnom prefiksom ἀ- i korijenom χρεία (potreba, korist). Značenje: Riječ ἀχρεῖος ovdje ne znači 'nesposoban' ili 'bezvrijedan', nego 'onaj koji nije stvorio višak vrijednosti' ili 'onaj kojemu se ništa ne duguje'. Sluga koji samo ispuni normu nije gospodara učinio svojim dužnikom.
4. bijasmo dužni Izvornik: ὠφείλομεν [ōpheilomen] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, indikativ, 1. lice množine. Imperfekt izražava trajnu obvezu koja je postojala u prošlosti i protezala se kroz sve vrijeme izvršavanja zadatka. Značenje: Glagol ὀφείλω izvorno označava financijski ili moralni dug. Time se poslušnost Bogu definira kao vraćanje onoga što čovjek po samom svom postojanju i pozivu već duguje, a ne kao zasluga koja traži nagradu.
5. učinili smo Izvornik: πεποιήκαμεν [pepoiēkamen] Gramatika: Glagol u perfektu aktivnom, indikativ, 1. lice množine. Za razliku od prethodnih oblika u aoristu, perfekt označava prošlu, dovršenu radnju čiji rezultat i stanje stoje prisutni u sadašnjosti. Značenje: Zaokružuje sluzino izvješće: zadatak je do kraja izvršen i djelo stoji pred gospodarom, ali time je tek dosegnuta početna razina dužnosti, a ne pravo na pohvalu.
Ovaj stih (iz Luke 17:10) predstavlja srž Isusova nauka o poniznosti, Božjoj milosti i ispravnom stavu u kršćanskom služenju. On radikalno ruši svaki oblik teološkog legalizma koji zagovara ideju da čovjek svojim dobrim djelima može Boga učiniti svojim dužnikom ili na temelju vlastitih zasluga 'zaraditi' spasenje.
Poruka je jasna: čak i onaj savršeni učenik, koji bi uspio izvršiti apsolutno svaku Božju zapovijed bez ijedne greške, time bi samo ispunio svoju temeljnu dužnost koju kao stvorenje i sluga ima pred Bogom. Naša poslušnost ne stvara posebne zasluge, već je prirodan izraz priznanja Božjeg suvereniteta. Slijedom toga, spasenje i svaka nagrada koju primimo u konačnici su isključivo rezultat Božje neizmjerne milosti i dobrote, a ne nečega što smo mi sami iznudili ili zavrijedili našim djelima.