Reče pak Gospodin: "Ako imate vjere kao zrno gorušičino, rekli biste ovomu dudu: 'Iskorijeni se i zasadi se u moru!', i poslušao bi vas.
Tko pak od vas, imajući slugu koji ore ili pase stado, kad se vrati iz polja, reći će mu: 'Odmah priđi i sjedni za stol'?
Nego neće li mu reći: 'Pripremi što ću večerati, i opaši se pa mi služi dok jedem i pijem, a poslije toga jest ćeš i pit ćeš ti'?
Zar duguje zahvalnost tom sluzi jer je učinio ono što je zapovjeđeno?
Tako i vi, kada učinite sve što vam je zapovjeđeno, govorite: 'Sluge smo nekorisne; učinili smo što bijasmo dužni učiniti.'"
Nego neće li mu reći: 'Pripremi što ću večerati, i opaši se pa mi služi dok jedem i pijem, a poslije toga jest ćeš i pit ćeš ti'?
Nego ne kaže li mu: ugotovi mi da večeram, i zapregni se te mi služi dok jedem i pijem, pa onda i ti jedi i pij?
ἀλλ᾽ οὐχὶ ἐρεῖ αὐτῷ· ἑτοίμασον τί δειπνήσω, καὶ περιζωσάμενος διακόνει μοι ἕως φάγω καὶ πίω, καὶ μετὰ ταῦτα φάγεσαι καὶ πίεσαι σύ;
all᾽ ouchi erei autō hetoimason ti deipnēsō kai perizōsamenos diakonei moi he'ōs phagō kai piō kai meta tauta phagesai kai piesai su
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Nego neće li reći mu: Pripremi što da večeram, i opasavši se služi mi dok pojedem i popijem, i poslije toga jest ćeš i pit ćeš ti?"
1. Nego neće li Izvornik: ἀλλ᾽ οὐχὶ [all' ouchi] Gramatika: Snažni suprotni veznik spojen s pojačanom niječnom upitnom česticom. U grčkom jeziku pitanje s ovom česticom nužno zahtijeva potvrdan odgovor ('Zar mu naprotiv svakako neće reći...'). Značenje: Nasuprot apsurdnoj slici iz prethodnog stiha, ovdje se uvodi ono što je u stvarnom životu potpuno očekivano i redovito.
2. Pripremi što da večeram Izvornik: ἑτοίμασον τί δειπνήσω [hetoimason ti deipnēsō] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, imperativ, 2. lice jednine, praćen upitnom zamjenicom u akuzativu srednjeg roda i glagolom u aoristu aktivnom, konjunktiv, 1. lice jednine (deliberativni konjunktiv u zavisnom pitanju). Značenje: Glavni obrok u danu ('deipnon') blagovao se navečer nakon završetka radova. Sluga koji je cijeli dan radio u polju sada preuzima večernju kućnu službu.
3. opasavši se Izvornik: περιζωσάμενος [perizōsamenos] Gramatika: Particip aorista medija u nominativu jednine muškog roda. Medijalno stanje izražava radnju koju subjekt vrši sam na sebi ('opaši samoga sebe'), a aorist pokazuje da to prethodi samom posluživanju. Značenje: Opasivanje duge haljine pojasom ili pregačom bilo je nužna priprema za rad i prepoznatljiv znak sluge koji poslužuje kod stola.
4. služi mi Izvornik: διακόνει μοι [diakonei moi] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, imperativ, 2. lice jednine, s osobnom zamjenicom u dativu jednine. Za razliku od prethodnog aoristnog imperativa ('pripremi'), prezentni imperativ ovdje nalaže trajno, neprekidno posluživanje tijekom cijelog obroka. Značenje: Glagol u svome izvornom smislu označava upravo dvorbu oko stola. Služba ne prestaje jednim činom, nego traje sve dok gospodar ne završi večeru.
5. dok pojedem i popijem Izvornik: ἕως φάγω καὶ πίω [heōs phagō kai piō] Gramatika: Vremenski veznik praćen dvama glagolima u aoristu aktivnom, konjunktiv, 1. lice jednine. Konjunktiv aorista uz 'heōs' označava buduću radnju čiji se potpuni završetak čeka. Značenje: Sluga mora ostati u stavu budnog služenja sve do trenutka kada je gospodarev obrok u potpunosti priveden kraju.
6. jest ćeš i pit ćeš ti Izvornik: φάγεσαι καὶ πίεσαι σύ [phagesai kai piesai su] Gramatika: Dva glagola u futuru medija, indikativ, 2. lice jednine, sa zadržanim starijim nastavkom '-sai' koji je karakterističan za pučki govor Novoga zavjeta. Osobna zamjenica 'ti' u nominativu na samom kraju rečenice posebno je naglašena. Značenje: Stavljanjem zamjenice 'ti' na kraj rečenice povlači se jasna crta razgraničenja između gospodara i sluge: sluga nije lišen hrane, ali njegov red dolazi tek nakon što je u cijelosti izvršio svoju dužnost.
Ovaj stih iz Isusove prispodobe o slugama (Luka 17:7-10) oslikava realnost odnosa između gospodara i roba u antičkom svijetu kako bi se prenijela duboka duhovna istina. U središtu je ideja da dužnost prema Bogu ima apsolutni prioritet i ne prestaje nakon jednog obavljenog zadatka (poput rada u polju), već zahtijeva potpunu i trajnu posvećenost.
Teološka poruka je snažna: vjernici su pozvani na neumornu i poniznu službu Bogu, bez očekivanja trenutne nagrade ili posebnih povlastica za ono što im je ionako dužnost učiniti. Bog svakako brine o potrebama svojih slugu ('jest ćeš i pit ćeš ti'), ali isključivo u okviru poretka gdje Njegova slava i volja moraju biti na prvom mjestu. Ovaj princip izravno ruši svaki oblik duhovnog ponosa i farizejskog mentaliteta vlastitih zasluga.