Tko pak od vas, imajući slugu koji ore ili pase stado, kad se vrati iz polja, reći će mu: 'Odmah priđi i sjedni za stol'?
Tko pak od vas, imajući slugu koji ore ili pase stado, kad se vrati iz polja, reći će mu: 'Odmah priđi i sjedni za stol'?
Nego neće li mu reći: 'Pripremi što ću večerati, i opaši se pa mi služi dok jedem i pijem, a poslije toga jest ćeš i pit ćeš ti'?
Zar duguje zahvalnost tom sluzi jer je učinio ono što je zapovjeđeno?
Tako i vi, kada učinite sve što vam je zapovjeđeno, govorite: 'Sluge smo nekorisne; učinili smo što bijasmo dužni učiniti.'"
I dogodi se, dok je išao u Jeruzalem, da i On prolazaše posred Samarije i Galileje.
Zar duguje zahvalnost tom sluzi jer je učinio ono što je zapovjeđeno?
Eda li će on zahvaliti sluzi tome kad svrši što mu se zapovjedi? Ne vjerujem.
μὴ ἔχει χάριν τῷ δούλῳ ἐκείνῳ ὅτι ἐποίησεν τὰ διαταχθέντα αὐτῷ οὐ δοκῶ;
mē echei charin tō doulō ekeinō hoti epoiēsen ta diatachthenta autō ou dokō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zar ima hvalu tom sluzi jer učini ono zapovjeđeno"
1. Zar Izvornik: μὴ [mē] Gramatika: Upitno-nijekajuća čestica na početku rečenice s glagolom u indikativu. U grčkome ona uvodi retoričko pitanje koje unaprijed očekuje niječan odgovor ('zar bi imao? – naravno da ne'). Značenje: Naglašava očiglednost svakodnevnog društvenog poretka u antičkom svijetu: gospodar ne duguje posebnu naklonost sluzi za puko izvršavanje redovitih dužnosti.
2. ima hvalu Izvornik: ἔχει χάριν [echei charin] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, 3. lice jednine, povezan s imenicom ženskoga roda u akuzativu jednine. Idiomatski izraz u grčkome jeziku koji doslovno znači 'imati milost/naklonost', a koristi se u smislu 'biti zahvalan' ili 'osjećati dug zahvalnosti'. Značenje: Riječ χάρις (charis) obuhvaća milost, naklonost i zahvalnost. Ovdje pokazuje da se Božja milost ne može kupiti ni zadužiti ljudskim vršenjem zapovijedi, jer poslušnost ne stvara dug kod Boga.
3. tom sluzi Izvornik: τῷ δούλῳ [tō doulō] Gramatika: Imenica muškoga roda u dativu jednine s određenim članom (dativ interesa ili neizravnog objekta). Član upućuje na konkretnog slugu iz prethodnih stihova prispodobe. Značenje: Označava osobu koja je u potpunosti u vlasništvu i službi gospodara. Njegov rad nije vanjska usluga koja traži protuuslugu, nego izraz samog njegovog položaja.
4. učini Izvornik: ἐποίησεν [epoiēsen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Aorist ovdje sažima cjelokupno sluzino djelovanje u jednu zaokruženu, dovršenu činjenicu. Značenje: Predstavlja izvršenje obveze kao cjelovit čin, bez obzira na to koliko je truda (oranje, čuvanje stada, posluživanje) u njega uloženo.
5. ono zapovjeđeno Izvornik: τὰ διαταχθέντα [ta diatachthenta] Gramatika: Poimeničeni particip aorista pasivnog u akuzativu množine srednjega roda, s određenim članom. Pasiv ukazuje na to da su nalozi primljeni od višeg autoriteta (gospodara), a aorist na to da su već unaprijed jasno određeni. Značenje: Složeni glagol διατάσσω označava precizno uređivanje i raspoređivanje zadataka. Sluga ne djeluje po vlastitoj volji, već provodi uspostavljeni red svoga gospodara.
Ovaj stih iz Lukina evanđelja (Lk 17,9) ilustrira narav odnosa između čovjeka i Boga iz perspektive kršćanske dužnosti. Korištenjem primjera roba (doulos) iz svakodnevnog antičkog života, Isus poučava da ispunjavanje Božjih zapovijedi ne stvara nikakav 'dug' koji bi Bog morao vratiti čovjeku kroz zahvalnost ili neku posebnu nagradu. Radna obveza sluge premašuje potrebu za priznanjem.
Teološki, poruka je poziv na duboku poniznost i odbacivanje svakog oblika legalizma koji vjeruje u spasenje po zaslugama. Vjernik ne može zadužiti Boga svojom poslušnošću, jer sve što čovjek može učiniti spada u njegovu osnovnu i nezaobilaznu dužnost. Tim se riječima snažno naglašava da je svaki Božji dar rezultat Njegove suverene i slobodne milosti, a ne nečega što je čovjek zavrijedio svojim vlastitim trudom ili pravednošću.