I rekoše apostoli Gospodinu: "Dodaj nam vjere!"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I rekoše apostoli Gospodinu: "Dodaj nam vjere!"
Reče pak Gospodin: "Ako imate vjere kao zrno gorušičino, rekli biste ovomu dudu: 'Iskorijeni se i zasadi se u moru!', i poslušao bi vas.
Tko pak od vas, imajući slugu koji ore ili pase stado, kad se vrati iz polja, reći će mu: 'Odmah priđi i sjedni za stol'?
Nego neće li mu reći: 'Pripremi što ću večerati, i opaši se pa mi služi dok jedem i pijem, a poslije toga jest ćeš i pit ćeš ti'?
Zar duguje zahvalnost tom sluzi jer je učinio ono što je zapovjeđeno?
Tko pak od vas, imajući slugu koji ore ili pase stado, kad se vrati iz polja, reći će mu: 'Odmah priđi i sjedni za stol'?
Koji pak od vas kad ima slugu koji ore ili čuva stoku pa kad dođe iz polja, reče mu: hodi brzo i sjedi za trpezu?
Τίς δὲ ἐξ ὑμῶν δοῦλον ἔχων ἀροτριῶντα ἢ ποιμαίνοντα, ὃς εἰσελθόντι ἐκ τοῦ ἀγροῦ ἐρεῖ αὐτῷ· εὐθέως παρελθὼν ἀνάπεσε;
Tis de ex humōn doulon echōn arotriōnta ē poimainonta hos eiselthonti ek tou agrou erei autō eutheōs parelthōn anapese
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tko pak od vas slugu imajući koji ore ili pase, koji ušavšemu iz polja reći će mu: Odmah pristupivši legni za stol?"
1. Tko pak od vas Izvornik: Τίς δὲ ἐξ ὑμῶν [Tis de ex humōn] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine s prijelaznom česticom i prijedložnim izrazom u genitivu množine (partitivni genitiv). Značenje: Tipičan uvod u Isusove prispodobe u Lukinu evanđelju kojim se slušatelje uvlači u svakodnevnu životnu situaciju. Očekivani odgovor na ovakvo retoričko pitanje uvijek je: 'Nitko!'
2. slugu imajući Izvornik: δοῦλον ἔχων [doulon echōn] Gramatika: Imenica muškog roda u akuzativu jednine bez člana i particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Particip ima pogodbenu nijansu ('ako ima slugu'). Značenje: Riječ označava roba ili slugu čiji su vrijeme i rad u potpunosti u vlasništvu gospodara, čime se postavlja temelj za sliku bezuvjetne predanosti u služenju.
3. koji ore ili pase Izvornik: ἀροτριῶντα ἢ ποιμαίνοντα [arotriōnta ē poimainonta] Gramatika: Dva participa prezenta aktivnog u akuzativu jednine muškog roda, povezana rastavnim veznikom, koji se slažu s imenicom 'slugu'. Prezent opisuje trajnu zadaću i cjelodnevni napor. Značenje: Oranje i čuvanje stada obuhvaćaju dvije glavne grane tadašnjeg poljodjelstva i stočarstva, a u duhovnom smislu zrcale apostolski rad naviještanja i pastirske brige za zajednicu.
4. ušavšemu iz polja Izvornik: εἰσελθόντι ἐκ τοῦ ἀγροῦ [eiselthonti ek tou agrou] Gramatika: Particip aorista aktivnog u dativu jednine muškog roda, koji se slaže s neizravnim objektom ('njemu'). Aorist označava radnju koja prethodi govoru gospodara — nakon što je ušao u kuću. Značenje: Povratak s polja označava završetak teškog vanjskog posla na kraju dana, trenutak u kojem bi čovjek prirodno očekivao odmor i nagradu.
5. pristupivši legni za stol Izvornik: παρελθὼν ἀνάπεσε [parelthōn anapese] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine uz glagol u aoristu aktivnom, imperativ, 2. lice jednine. Spoj s prilogom 'odmah' pojačava apsurdnost takvog poziva u antičkom društvu. Značenje: Glagol doslovno znači 'nalakćeno leći' na blagovaonski ležaj, što je bio položaj slobodnih ljudi i uzvanika pri svečanoj večeri. U društvenom poretku onoga vremena bilo je nezamislivo da gospodar umornog slugu odmah posjedne kao gosta.
Isus u ovom stihu (Luka 17:7) koristi vrlo poznatu sliku iz antičkog svakodnevnog života – odnos između gospodara i njegovog roba (doulosa) – kako bi ilustrirao ispravan stav koji vjernici trebaju imati u službi Bogu. Nije mu cilj opravdati društveni sustav ropstva, već upotrijebiti neosporivu logiku tog vremena: bilo je potpuno nezamislivo da bi gospodar slugi, tek što se ovaj vratio iscrpljen s polja, ponudio odmor i poslužio ga prije nego što sluga izvrši svoje kućne dužnosti. Ovaj tekst predstavlja temelj duboke teološke poruke o kršćanskoj poniznosti, poslušnosti i osjećaju dužnosti. Vjernik ne bi smio smatrati da svojim služenjem, ma koliko ono bilo teško ili dugotrajno ('oranje' i 'čobanstvo'), zadužuje Boga i stječe pravo na nagradu ili privilegije. Naprotiv, spoznaja vlastite pozicije pred Bogom podrazumijeva svijest da, ispunjavajući Božju volju, mi tek izvršavamo svoju elementarnu dužnost i ostajemo 'sluge beskorisne' (kako se navodi par stihova kasnije).