I dogodi se, dok je išao u Jeruzalem, da i On prolazaše posred Samarije i Galileje.
I dogodi se, dok je išao u Jeruzalem, da i On prolazaše posred Samarije i Galileje.
I dok je On ulazio u neko selo, sretoše Ga desetorica gubavih ljudi, koji stadoše izdaleka.
I oni podigoše glas govoreći: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!"
I vidjevši ih, reče im: "Idite i pokažite se svećenicima!" I dogodi se, dok su oni odlazili, da se očistiše.
Jedan pak od njih, vidjevši da je izliječen, vrati se slaveći Boga jakim glasom,
I oni podigoše glas govoreći: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!"
I podigoše glas govoreći: Isuse učitelju! pomiluj nas.
καὶ αὐτοὶ ἦραν φωνὴν λέγοντες· Ἰησοῦ ἐπιστάτα, ἐλέησον ἡμᾶς.¶
kai autoi ēran phōnēn legontes Iēsou epistata eleēson hēmas
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I oni podigoše glas govoreći: Isuse, Učitelju, smiluj se nama."
1. podigoše glas Izvornik: ἦραν φωνὴν [ēran phōnēn] Gramatika: Glagol je u aoristu aktivnom, 3. lice množine, te označava snažnu, jednokratnu i dovršenu radnju, dok je imenica 'glas' u akuzativu jednine bez određenog člana. Značenje: Semitski izričaj koji označava glasan povik iz daljine. Budući da su gubavci zbog obredne nečistoće morali stajati podalje od zdravih ljudi, jedini način da dopru do Isusa bio je ovaj snažni vapaj.
2. govoreći Izvornik: λέγοντες [legontes] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu množine muškog roda. Kao priložni particip uvodi upravni govor i označava radnju istodobnu s podizanjem glasa. Značenje: Ovaj izraz u biblijskom grčkom jeziku redovito povezuje izvanjsku gestu ili ton glasa s konkretnim sadržajem molitve koja slijedi.
3. Učitelju Izvornik: ἐπιστάτα [epistata] Gramatika: Imenica muškog roda u vokativu jednine. Riječ doslovno označava 'onoga koji stoji nad nečim', odnosno nadglednika ili zapovjednika. Značenje: Naslov koji u cijelom Novom zavjetu koristi isključivo evanđelist Luka umjesto hebrejskog 'rabi'. Njime gubavci – iako još izvan kruga učenika – priznaju Isusov vrhovni autoritet i vlast nad svojom bolešću.
4. smiluj se Izvornik: ἐλέησον [eleēson] Gramatika: Imperativ aorista aktivnog u 2. licu jednine. Zapovjedni način u aoristu u molitvenom obraćanju izražava hitnu, žurnu i konkretnu prošnju za trenutačnim djelovanjem. Značenje: Klasični biblijski vapaj nevoljnika (usp. Psalam 51) kojim se od Boga ili Mesije ne traži tek osjećaj sažaljenja, nego djelatno milosrđe koje konkretno izbavlja iz bijede i isključenosti. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשׁוּעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od teoforskog elementa 'Jeho' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih iz Lukinog evanđelja (Lk 17,13) duboko oslikava ljudski očaj i vjeru kroz likove deset gubavaca. Zbog svoje obredne nečistoće i strogih propisa o izolaciji, morali su stajati na udaljenosti, premošćujući tu fizičku i društvenu barijeru snažnim povikom. Njihov kolektivni vapaj nije bio puko traženje fizičkog ozdravljenja, već duboki zaziv za božanskim milosrđem od Onoga u kojem su prepoznali jedinu nadu i spas.
Nazivajući Isusa 'epistata' (gospodaru/nadstojniče), oni priznaju Njegovu suverenu moć da promijeni njihovu naizgled bezizlaznu sudbinu. Korištenje imperativa 'eleēson' (smiluj se) ukazuje na to da oni svjesno i s potpunim povjerenjem stavljaju svoje slomljene živote u Njegove ruke, vjerujući u Njegovu sućut. Stih na taj način ostaje univerzalna, snažna slika molitve kao vapaja iz ljudske bijede prema Božjoj milosti.