Luka 17,37 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I odgovorivši govore njemu: gdje, Gospodine? On pak reče njima: gdje tijelo, ondje orlovi sabrat će se."

1. odgovorivši govore Izvornik: ἀποκριθέντες λέγουσιν [apokrithentes legousin] Gramatika: Particip aorista pasivnog s aktivnim značenjem (deponentni oblik) u nominativu množine muškog roda, iza kojeg slijedi glagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice množine. Particip aorista izražava radnju koja prethodi glavnom glagolu ili s njim čini cjelinu kao uvod u izravni govor, dok se prezent koristi kao pripovjedni (historijski) prezent koji oživljava dijalog. Značenje: Tipični biblijski semitizam ('odgovoriše i rekoše') kojim se uvodi svečana ili važna reakcija sugovornika. Ovdje ne označava odgovor na postavljeno pitanje, nego spontano preuzimanje riječi potaknuto Isusovim prethodnim dramatičnim opisom iznenadnog suda i razdvajanja.

2. gdje, Gospodine Izvornik: ποῦ, κύριε [pou, kurie] Gramatika: Upitni prilog mjesta praćen imenicom u vokativu jednine muškog roda. Pitanje je krajnje sažeto i eliptično (bez glagola), što odražava brzinu i izravnost razgovora. Značenje: Učenici, uznemireni proročanstvom o tome da će jedan biti uzet, a drugi ostavljen, traže prostornu odrednicu i konkretan zemljopisni okvir. Dok je farizeje u 20. stihu zanimalo 'kada' dolazi Kraljevstvo, učenike zanima 'gdje' će se zbiti završni eshatološki rasplet.

3. On pak reče Izvornik: ὁ δὲ εἶπεν [ho de eipen] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda u službi osobne zamjenice, popraćen česticom koja označava blagi kontrast i promjenu govornika, te glagolom u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine. Aorist ovdje sažima Isusov konačni i autoritativni odgovor kao zaokruženu cjelinu. Značenje: Ova konstrukcija uvodi zaokret u razgovoru: Isus odbija dati zemljopisni podatak kakav učenici traže te umjesto izravne lokacije izgovara zagonetnu mudrosnu izreku kojom preusmjerava njihov pogled s prostora na narav samog događaja.

4. tijelo Izvornik: τὸ σῶμα [to sōma] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu jednine s određenim članom u generičkoj službi (označava pojam kao takav u poslovici). U ovoj zavisnoj rečenici izostavljen je glagol 'biti' (kopula), što izreci daje sažet, poslovični oblik vječne zakonitosti. Značenje: Za razliku od Matejeva evanđelja koje na sličnom mjestu rabi izraz za 'strvinu' (πτῶμα), Luka koristi opću riječ za 'tijelo' (koja u ovom kontekstu podrazumijeva beživotno tijelo ili plijen). U poslovici to označava duhovno mrtvo stanje i zrelost za sud koji neizbježno privlači konačni rasplet.

5. orlovi Izvornik: οἱ ἀετοὶ [hoi aetoi] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu množine s određenim članom. Kao i kod 'tijela', član je generički i označava čitavu vrstu ptica grabljivica koje se po naravi okupljaju oko plijena. Značenje: U antičkom svijetu i biblijskoj tradiciji (usp. Job 39,30) ovaj pojam obuhvaća i orlove i velike lešinare (poput bjeloglavog supa). Slikovito predočava neumoljivu brzinu, vidljivost i sveprisutnost Božjeg suda: kao što ptice grabljivice nepogrešivo nalaze plijen ma gdje bio, tako će i dolazak Sina Čovječjega zahvatiti sve bez obzira na prostornu lokaciju.

6. sabrat će se Izvornik: ἐπισυναχθήσονται [episunachthēsontai] Gramatika: Glagol u futuru indikativa pasivnog, 3. lice množine. Složeni glagol s prijedložnim prefiksom ἐπί- (na, prema) i σύν- (zajedno) naglašava okupljanje s raznih strana točno na jedno određeno mjesto, dok pasivni oblik ovdje nosi medijalnu nijansu refleksivnog okupljanja ili božanski pasiv (Bog je onaj koji upravlja tim okupljanjem). Značenje: Završna riječ cijelog eshatološkog govora potvrđuje sigurnost i neizbježnost budućeg suda. Kada nastupe uvjeti, završni događaj odigrat će se spontano, trenutačno i nepogrešivo na svakom mjestu gdje za to postoji povod, čime svako pitanje o zemljopisnom 'gdje' postaje suvišno.

Ovaj stih (Luka 17,37) donosi Isusov slikovit odgovor na zabrinuto pitanje učenika 'Gdje, Gospodine?'. Nakon što je čuo o tome kako će prilikom dolaska Sina Čovječjega jedan biti uzet, a drugi ostavljen, logičan je upit učenika o zemljopisnoj ili fizičkoj lokaciji tog razdvajanja. Kroz poslovičnu izreku o strvini i lešinarima Isus odbija dati konkretne koordinate, usmjeravajući njihovu pažnju na sasvim drugu istinu: suštinsku prirodu i univerzalnost suda.

Glavna je poruka stiha neizbježnost i vidljivost konačnog raspleta. Baš kao što je pojava okupljenih lešinara na nebu nepogrešiv znak postojanja mrtvog tijela na zemlji, tako će i Božji sud doći kao prirodna i neizbježna posljedica duhovne smrti. Ljudi neće morati ići uokolo tražeći gdje se događa sud; on će sam nepogrešivo zadesiti mjesta i ljude gdje se za to steknu uvjeti, pogađajući one koji su duhovno mrtvi.