Početna ›

Luka 17,18 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
Luka 17,16

i pade ničice do Njegovih nogu zahvaljujući Mu; a on bijaše Samarijanac.

Luka 17,17

Odgovori pak Isus i reče: "Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica?

Luka 17,18

Zar se ne nađoše koji bi se vratili dati Slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?"

Luka 17,19

I reče mu: "Ustani i idi; vjera te tvoja spasila!"

Luka 17,20

Upitan pak od farizeja kada dolazi Kraljevstvo Božje, odgovori im i reče: "Kraljevstvo Božje ne dolazi na vidljiv način,

Biblija

Zar se ne nađoše koji bi se vratili dati Slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?"

Daničić-Karadžić

Kako se među njima koji ne nađe da se vrati da zahvali Bogu, nego sam ovaj tuđin?

Original

οὐχ εὑρέθησαν ὑποστρέψαντες δοῦναι δόξαν τῷ θεῷ εἰ μὴ ὁ ἀλλογενὴς οὗτος;

Izgovor

ouch heurethēsan hupostrepsantes dounai doxan tō theō ei mē ho allogenēs houtos

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Ne bijahu nađeni vrativši se dati slavu onomu Bogu ako ne onaj tuđinac ovaj?"

Analiza

1. Ne bijahu nađeni Izvornik: οὐχ εὑρέθησαν [ouch heurethēsan] Gramatika: Niječna čestica (u obliku ispred aspiriranog samoglasnika) i glagol u aoristu pasivnom, 3. lice množine. Pasiv glagola 'naći' u semitskom načinu izražavanja često znači 'pokazati se', 'ispostaviti se' ili jednostavno 'biti' pred očima promatrača. Značenje: Naglašava objektivno stanje stvari pred Bogom: kad se tražio odgovor zahvalnosti među izliječenima, pokazala se praznina kod onih od kojih se to najviše očekivalo.

2. vrativši se Izvornik: ὑποστρέψαντες [hupostrepsantes] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu množine muškog roda koji dopunjuje glagol 'bijahu nađeni' (predikativni particip). Označava konkretnu, dovršenu radnju okretanja natrag. Značenje: Fizički povratak Isusu slika je duhovnog obraćenja (hebrejski 'šuv' – vratiti se, obratiti se), gdje čovjek mijenja smjer kretanja kako bi stao pred lice Božje.

3. dati slavu onomu Bogu Izvornik: δοῦναι δόξαν τῷ θεῷ [dounai doxan tō theō] Gramatika: Infinitiv aorista aktivnog koji ovdje izražava namjeru ili svrhu ('da dadu'), uz imenicu u akuzativu jednine kao izravni objekt i imenicu s članom u dativu jednine kao neizravni objekt. Značenje: Biblijski izraz 'dati slavu Bogu' znači javno priznati Božje djelovanje, njegovu moć i milosrđe; budući da je Samarijanac pao pred Isusove noge zahvaljujući mu, tekst izravno povezuje zahvalnost Isusu s proslavom samoga Boga.

4. ako ne Izvornik: εἰ μὴ [ei mē] Gramatika: Spoj pogodbenog veznika i niječne čestice koji tvori ustaljenu iznimnu konstrukciju ('osim', 'nego samo'), ograničavajući prethodnu opću negaciju na jedan jedini izuzetak. Značenje: Oštro izdvaja pojedinca nasuprot skupini, pokazujući kako prava vjera često ostaje u manjini i dolazi s neočekivane strane.

5. onaj tuđinac ovaj Izvornik: ὁ ἀλλογενὴς οὗτος [ho allogenēs houtos] Gramatika: Poimeničeni pridjev u nominativu jednine muškog roda s određenim članom i pokaznom zamjenicom na kraju. Riječ je složenica od 'allos' (drugi) i 'genos' (rod, narod, podrijetlo), a pojavljuje se samo na ovom mjestu u čitavom Novom zavjetu. Značenje: Isti se izraz nalazio na natpisima jeruzalemskog Hrama kojima se strancima pod prijetnjom smrti branio ulazak u unutarnje predvorje; Isus pokazuje da upravo taj 'tuđinac', odbačen od službenog kulta, po zahvalnosti ulazi u istinsko bogoštovlje.

Zaključak

Ovaj stih iz Lukinog evanđelja (Lk 17,18) predstavlja vrhunac izvještaja o ozdravljenju desetorice gubavaca, dramatično naglašavajući izostanak zahvalnosti kod devetorice i paradoksalnu vjeru marginaliziranog stranca. Isusovo retoričko pitanje služi kao snažan teološki prijekor onima koji Božju milost uzimaju zdravo za gotovo, oslanjajući se pritom na svoju religijsku pripadnost ili povlašteni status, dok istovremeno uzdiže Samarijanca kao autentičan primjer prepoznavanja Božjeg djelovanja.

Teološki, ovaj stih snažno komunicira univerzalnost Božje milosti koja ne poznaje etničke ili religijske granice. Središnja je poruka da pravo bogoštovlje ('davanje slave Bogu') ne proizlazi iz puke pripadnosti izabranom narodu, već iz osobnog, poniznog i zahvalnog odgovora na Božji spasenjski dar. Spasenje se otkriva kao dar kojeg nerijetko prvi prepoznaju i prihvaćaju upravo oni koji su društveno i religijski smatrani 'dalekima' ili 'tuđincima'.