Evanđelje po Luki 18

1Kazivaše im pak prispodobu kako treba svagda moliti i ne malaksavati, 2govoreći: "U gradu bijaše sudac koji se Boga ne bojaše i za čovjeka ne maraše. 3A u onom gradu bijaše udovica te dolažaše k njemu govoreći: 'Obrani me od protivnika mojega.' 4I ne htjede zadugo. Ali poslije toga reče u sebi: 'Ako se i Boga ne bojim niti za čovjeka marim, 5ipak, jer mi ova udovica zadaje trud, obranit ću je, da mi ne bi do kraja dolazila i dodijavala mi.'" 6Reče pak Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! 7A Bog zar neće obraniti izabranike Svoje koji Mu vape danju i noću, dok je strpljiv s njima? 8Kažem vam da će ih ubrzo obraniti. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjeru na zemlji?" 9A nekima koji se uzdahu u sebe da su pravedni i podcjenjivahu ostale reče i ovu prispodobu: 10"Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, a drugi carinik. 11Farizej stade te se u sebi ovako moljaše: 'Bože, zahvaljujem Ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici, ili i kao ovaj carinik. 12Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što stječem.' 13A carinik, stojeći izdaleka, ne htjede ni očiju podignuti k Nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože, budi milostiv meni grješniku!' 14Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj. Jer svatko tko se uzvisuje bit će ponižen, a tko se ponizuje bit će uzvišen." 15Donošahu Mu pak i dojenčad da ih se dotakne; a učenici, vidjevši to, korahu ih. 16Ali Isus ih dozva k Sebi govoreći: "Pustite dječicu neka dolaze k Meni i ne sprječavajte ih, jer takvih je Kraljevstvo Božje. 17Zaista, kažem vam: tko god ne primi Kraljevstvo Božje kao dijete, nipošto neće ući u njega." 18I upita Ga poglavar govoreći: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" 19A Isus mu reče: "Zašto Me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jednoga — Boga. 20Zapovijedi znaš: 'Ne učini preljub! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svojega i majku!'" 21A on reče: "Sve sam to sačuvao od mladosti." 22Čuvši to, Isus mu reče: "Još ti jedno nedostaje: sve što imaš prodaj i razdijeli siromasima, pa ćeš imati blago na Nebesima; i dođi, slijedi Me." 23A on, čuvši to, veoma se ražalosti jer bijaše silno bogat. 24Vidjevši pak kako se veoma ražalostio, Isus reče: "Kako li teško imućni ulaze u Kraljevstvo Božje! 25Ta lakše je devi proći kroz iglene uši negoli bogatašu ući u Kraljevstvo Božje." 26A oni koji to čuše rekoše: "Pa tko se onda može spasiti?" 27A On reče: "Što je nemoguće kod ljudi, moguće je kod Boga." 28Reče pak Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za Tobom." 29A On im reče: "Zaista, kažem vam: nema nikoga tko je ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu radi Kraljevstva Božjega, 30a da ne bi primio višestruko u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni." 31Uzevši pak k Sebi dvanaestoricu, reče im: "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i izvršit će se sve što je po prorocima napisano za Sina Čovječjega: 32jer bit će predan poganima, i bit će izrugan, i izvrijeđan, iramljen pljuvanjem, 33i pošto Ga išibaju, ubit će Ga, i treći dan će ustati." 34Ali oni ništa od toga ne razumješe, i ta im riječ bijaše skrivena te ne shvaćahu što bješe rečeno. 35A dogodi se, dok se On približavaše Jerihonu, da slijepac sjeđaše uz put proseći. 36Čuvši pak mnoštvo kako prolazi, raspitivaše se što bi to bilo. 37I javiše mu da Isus Nazarećanin prolazi. 38A on povika govoreći: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!" 39A oni što iđahu naprijed korahu ga da ušuti, no on još jače vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!" 40Isus pak stade i zapovjedi da ga dovedu k Njemu. A kad se on približi, upita ga: 41"Što hoćeš da ti učinim?" A on reče: "Gospodine, da progledam!" 42I reče mu Isus: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila." 43I odmah progleda te iđaše za Njim slaveći Boga. I sav narod, vidjevši to, dade hvalu Bogu.