Početna ›

Luka 18,12 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

"Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, a drugi carinik.

Farizej stade te se u sebi ovako moljaše: 'Bože, zahvaljujem Ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici, ili i kao ovaj carinik.

Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što stječem.'

A carinik, stojeći izdaleka, ne htjede ni očiju podignuti k Nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože, budi milostiv meni grješniku!'

Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj. Jer svatko tko se uzvisuje bit će ponižen, a tko se ponizuje bit će uzvišen."

Biblija

Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što stječem.'

Daničić-Karadžić

Postim dvaput u nedjelji; dajem desetak od svega što imam.

Original

νηστεύω δὶς τοῦ σαββάτου, ἀποδεκατῶ πάντα ὅσα κτῶμαι.¶

Izgovor

nēsteuō dis tou sabbatou apodekatō panta hosa ktōmai

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Postim dvaput od one subote, dajem desetinu sve koliko stječem."

Analiza

1. Postim Izvornik: νηστεύω [nēsteuō] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktivnog, 1. lice jednine. Prezent ovdje označava trajnu naviku i redovitu vjersku praksu. Značenje: Nakon što je naveo grijehe koje ne čini, farizej prelazi na dobra djela koja čini. Mojsijev zakon propisivao je obvezni post samo jednom godišnje (na Dan pomirenja), pa se on ovdje hvali djelima koja nadilaze zapovjeđeno.

2. dvaput od one subote Izvornik: δὶς τοῦ σαββάτου [dis tou sabbatou] Gramatika: Prilog 'dis' (dvaput) uz genitiv vremena 'tou sabbatou' koji označava vremenski okvir unutar kojega se radnja ponavlja. Imenica 'sabbaton' (subota) ovdje po semitskom običaju označava cijeli tjedan od jedne subote do druge. Značenje: Revni farizeji postili su ponedjeljkom i četvrtkom. Ono što je trebalo biti znak poniznosti i žalosti zbog grijeha postalo je sredstvo duhovnog natjecanja i ponosa.

3. dajem desetinu Izvornik: ἀποδεκατῶ [apodekatō] Gramatika: Složeni glagol u prezentu indikativa aktivnog, 1. lice jednine, tvoren od prijedloga 'apo' (od) i 'dekatoō' (uzeti ili dati deseti dio). Značenje: Davanje desetine bilo je priznanje da sve pripada Bogu, no ovdje je pretvoreno u računovodstveni dokaz vlastite besprijekornosti kojim farizej smatra da je zadužio samoga Boga.

4. sve koliko stječem Izvornik: πάντα ὅσα κτῶμαι [panta hosa ktōmai] Gramatika: Zamjenički pridjev 'panta' i odnosna zamjenica 'hosa' u akuzativu množine srednjeg roda uz glagol 'ktōmai' u prezentu medija indikativa, 1. lice jednine. Za razliku od perfekta istog glagola koji znači 'posjedovati', prezent znači 'stjecati, nabavljati, kupovati'. Značenje: Zakon je tražio desetinu od glavnih poljoprivrednih uroda, koje je prodavač već trebao odvojiti. Farizej iz opreza daje desetinu čak i na sve što kupi ili stekne, kako slučajno ne bi pojeo nešto od čega desetina nije plaćena – vrhunac izvanjske savjesnosti bez unutarnje poniznosti.

Zaključak

Ovaj stih iz Isusove prispodobe o farizeju i cariniku (Luka 18:12) predstavlja vrhunac farizejske religioznosti i samodostatnosti. Naglasak je izrazito stavljen na 'ja' i vlastite napore u ispunjavanju, pa čak i nadmašivanju strogih zakonskih zahtjeva. Kroz pojačani post i pedantno davanje desetine od svakog pa i najmanjeg prihoda, farizej pokušava dokazati svoju superiornu pravednost pred Bogom i ljudima, potpuno uvjeren da ga njegova opipljiva djela čine pravednim i dostojnim blagoslova.

Teološka poruka stiha služi kao oštro upozorenje protiv duhovnog ponosa i oslanjanja na vlastitu religioznu disciplinu radi opravdanja. Farizej svoju pobožnost svodi isključivo na mjerljiva djela i vanjske obrede, potpuno zanemarujući poniznost, stanje vlastitog srca i potrebu za Božjom milošću. Ovaj se stav izravno suprotstavlja biblijskom nauku o milosrđu i opravdanju po vjeri, što Isus na kraju prispodobe i potvrđuje kada izjavljuje da je opravdan otišao skrušeni carinik, a ne ponosni farizej.