Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što stječem.'
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što stječem.'
A carinik, stojeći izdaleka, ne htjede ni očiju podignuti k Nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože, budi milostiv meni grješniku!'
Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj. Jer svatko tko se uzvisuje bit će ponižen, a tko se ponizuje bit će uzvišen."
Donošahu Mu pak i dojenčad da ih se dotakne; a učenici, vidjevši to, korahu ih.
Ali Isus ih dozva k Sebi govoreći: "Pustite dječicu neka dolaze k Meni i ne sprječavajte ih, jer takvih je Kraljevstvo Božje.
Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj. Jer svatko tko se uzvisuje bit će ponižen, a tko se ponizuje bit će uzvišen."
Kažem vam da ovaj otide opravdan kući svojoj, a ne onaj. Jer svaki koji se sam podiže poniziće se; a koji se sam ponižuje podignuće se.
λέγω ὑμῖν· κατέβη οὗτος δεδικαιωμένος εἰς τὸν οἶκον αὐτοῦ ἢ παρ᾽ ἐκεῖνον. ὅτι πᾶς ὁ ὑψῶν ἑαυτὸν ταπεινωθήσεται, ὁ δὲ ταπεινῶν ἑαυτὸν ὑψωθήσεται.¶
legō humin katebē houtos dedikaiōmenos eis ton oikon autou ē par᾽ ekeinon hoti pas ho hupsōn he'auton tapeinōthēsetai ho de tapeinōn he'auton hupsōthēsetai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kažem vama: siđe ovaj opravdan u tu kuću njegovu [nego] onaj. Jer svaki koji uzvisuje samoga sebe bit će ponižen, a koji ponizuje samoga sebe bit će uzvišen."
1. siđe Izvornik: κατέβη [katebē] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine. Označava svršenu radnju spuštanja s višeg na niže tlo. Značenje: Budući da se Jeruzalem i Hramska gora nalaze na uzvisini, odlazak iz Hrama kući uvijek se u židovskom govoru opisivao kao 'silaženje', bez obzira na zemljopisni smjer.
2. opravdan Izvornik: δεδικαιωμένος [dedikaiōmenos] Gramatika: Particip perfekta pasivnog u nominativu jednine muškoga roda. Perfekt označava radnju koja se dogodila u prošlosti (u trenutku molitve), ali čije trajno stanje i posljedice ostaju prisutni. Značenje: Sudski i saveznički pojam koji znači biti proglašen pravednim i u ispravnom odnosu s Bogom. Pasivni oblik (tzv. božanski pasiv) ukazuje da je sam Bog onaj koji opravdava carinika isključivo na temelju njegova pokajanja i Božjeg milosrđa, a ne na temelju vlastitih djela.
3. [nego] onaj Izvornik: ἐκεῖνον [ekeinon] Gramatika: Pokazna zamjenica za treće lice ('onaj tamo', tj. farizej) u akuzativu jednine muškoga roda. U ovom tekstualnom obliku stoji samostalno, pri čemu je u prijevodu nužno u uglatim zagradama dodati usporednu riječ '[nego]' jer zamjenica čuva trag semitske komparativne konstrukcije (koju dio rukopisa izriče prijedlozima παρ' ili ἤπερ). Značenje: Stavlja u oštru suprotnost 'ovoga' (carinika) i 'onoga' (farizeja). Preokret je potpun: onaj koji je mislio da je pravedan odlazi kući bez Božjeg odobravanja, dok prezreni grješnik prima oproštenje.
4. koji uzvisuje ... koji ponizuje Izvornik: ὁ ὑψῶν ... ὁ δὲ ταπεινῶν [ho hupsōn ... ho de tapeinōn] Gramatika: Poimeničeni participi prezenta aktivnog u nominativu jednine muškoga roda, praćeni povratnom zamjenicom 'samoga sebe' (ἑαυτὸν). Prezent izražava trajni životni stav i naviku. Značenje: Opisuje dvije suprotne duhovne orijentacije čovjeka: oholo samouzvisivanje koje se oslanja na vlastitu pravednost nasuprot poniznom priznavanju vlastite ovisnosti o Bogu.
5. bit će ponižen ... bit će uzvišen Izvornik: ταπεινωθήσεται ... ὑψωθήσεται [tapeinōthēsetai ... hupsōthēsetai] Gramatika: Glagoli u futuru pasivnom, 3. lice jednine. Riječ je o božanskom pasivu (passivum divinum), gdje je neizrečeni vršitelj radnje sam Bog na konačnom sudu. Značenje: Ovo je temeljno načelo Božjeg kraljevstva: Bog sam intervenira kako bi preokrenuo ljudske ljestvice vrijednosti, spuštajući ohole i podižući ponizne.
Ovaj stih (Luka 18,14) predstavlja vrhunac Isusove prispodobe o farizeju i cariniku te donosi radikalan preokret ljudskih mjerila vrijednosti. Kroz jasan kontrast i upotrebu božanskog pasiva, Isus objavljuje da se opravdanje i spasenje ne mogu zaraditi ljudskim naporima, strogim opsluživanjem zakona niti oholim uspoređivanjem s drugima, već su isključivo dar nezaslužene Božje milosti koji se prima skrušena srca.
Završna izreka stiha služi kao univerzalni duhovni zakon Božjeg kraljevstva: duhovna oholost i samodostatnost siguran su put u osudu, dok priznanje vlastite duhovne siromaštine otvara vrata Božjem opravdanju. Bog 'uzvisuje' one koji pred Njega dolaze praznih ruku, pokazujući da prava pobožnost počiva na potpunom i poniznom pouzdanju u Njegovo neizmjerno milosrđe.