Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj. Jer svatko tko se uzvisuje bit će ponižen, a tko se ponizuje bit će uzvišen."
Donošahu Mu pak i dojenčad da ih se dotakne; a učenici, vidjevši to, korahu ih.
Ali Isus ih dozva k Sebi govoreći: "Pustite dječicu neka dolaze k Meni i ne sprječavajte ih, jer takvih je Kraljevstvo Božje.
Zaista, kažem vam: tko god ne primi Kraljevstvo Božje kao dijete, nipošto neće ući u njega."
I upita Ga poglavar govoreći: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?"
Ali Isus ih dozva k Sebi govoreći: "Pustite dječicu neka dolaze k Meni i ne sprječavajte ih, jer takvih je Kraljevstvo Božje.
A Isus dozvavši ih reče: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije.
ὁ δὲ Ἰησοῦς προσεκαλέσατο αὐτὰ λέγων· ἄφετε τὰ παιδία ἔρχεσθαι πρός με καὶ μὴ κωλύετε αὐτά· τῶν γὰρ τοιούτων ἐστὶν ἡ βασιλεία τοῦ θεοῦ.
ho de Iēsous prosekalesato auta legōn aphete ta paidia erchesthai pros me kai mē kōluete auta tōn gar toioutōn estin hē basileia tou theou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A taj Isus dozva sebi njih govoreći: pustite tu dječicu dolaziti k meni i ne sprječavajte njih; takvih jer jest to kraljevstvo toga Boga."
1. dozva sebi Izvornik: προσεκαλέσατο [prosekalesato] Gramatika: Glagol u aoristu medijalnom, 3. lice jednine. Složeni glagol s prijedlogom smjera ('k') i medijalnim stanjem snažno ističe osobni interes subjekta: 'pozva k sebi'. Značenje: Isus autoritativno prekida prijekore svojih učenika i preuzima inicijativu. Pozivanjem djece k sebi on pokazuje da su mu maleni i društveno nevažni u središtu pozornosti.
2. pustite ... i ne sprječavajte Izvornik: ἄφετε ... καὶ μὴ κωλύετε [aphete ... kai mē kōluete] Gramatika: Prvi glagol je u imperativu aorista aktivnog ('pustite', odlučna zapovijed da se odmah ukloni prepreka), a drugi je zabrana u imperativu prezenta aktivnog ('ne sprječavajte', zapovijed da se prekine radnja koja je već u tijeku). Značenje: Kombinacija aorista i prezenta precizno pogađa ponašanje učenika: Isus im nalaže da smjesta promijene stav i prestanu s trajnim odbijanjem onih koji mu žele prići. Glagol 'sprječavati' u ranokršćanskoj je predaji postao i tehnički izraz vezan uz pitanje postoji li zapreka za pripuštanje krštenju.
3. tu dječicu Izvornik: τὰ παιδία [ta paidia] Gramatika: Imenica srednjega roda u akuzativu množine s određenim članom. Tvori se kao umanjenica od riječi za dijete (παῖς). Značenje: Obuhvaća svu malu djecu, od dojenčadi spomenute u prethodnom stihu do djece rane dobi. U kontekstu prethodne prispodobe o cariniku, djeca predstavljaju one koji nemaju nikakva statusa ni zasluga kojima bi se mogli pohvaliti.
4. takvih jer jest to kraljevstvo toga Boga Izvornik: τῶν γὰρ τοιούτων ἐστὶν ἡ βασιλεία τοῦ θεοῦ [tōn gar toioutōn estin hē basileia tou theou] Gramatika: Uzročni veznik ('jer') objašnjava prethodnu zapovijed, dok je pokazna zamjenica 'takvih' u genitivu množine s određenim članom stavljena na prvo mjesto u rečenici radi snažnog isticanja. Genitiv ovdje izražava pripadnost i posjedovanje. Značenje: Božje kraljevstvo ne pripada samo samoj djeci, nego 'takvima' – svima onima koji poput dojenčadi i malene djece dolaze Bogu bez oslanjanja na vlastitu moć, položaj ili moralna postignuća, primajući kraljevstvo isključivo kao nezasluženi dar. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (Yeshua), što je skraćeni oblik od Jehošua (Yehoshua), složenog od teofornog elementa Jahve i glagolskog korijena jaša (spasiti).
Ovaj stih (najvjerojatnije Luka 18,16 ili Marko 10,14) predstavlja radikalan preokret kulturnih i društvenih normi prvog stoljeća. U antičkom svijetu djeca su imala izrazito nizak društveni status i smatrana su beznačajnima dok ne odrastu. Međutim, Isus ne samo da im pridaje punu pažnju i traži da mu neometano dolaze, već ih postavlja kao savršen model i preduvjet za ulazak u Božje kraljevstvo.
Teološka poruka ovog stiha leži u prirodi Božjeg kraljevstva koje se ne može zaslužiti ljudskim trudom, vrlinama, društvenim statusom ili religijskim dostignućima. Ono se prima isključivo kao čisti nezasluženi dar, s potpunom ovisnošću, iskrenošću i otvorenim povjerenjem - osobinama koje savršeno utjelovljuje malo dijete. Isus ovime ruši svaki oblik ljudske oholosti u pristupu Bogu.