A carinik, stojeći izdaleka, ne htjede ni očiju podignuti k Nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože, budi milostiv meni grješniku!'
Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj. Jer svatko tko se uzvisuje bit će ponižen, a tko se ponizuje bit će uzvišen."
Donošahu Mu pak i dojenčad da ih se dotakne; a učenici, vidjevši to, korahu ih.
Ali Isus ih dozva k Sebi govoreći: "Pustite dječicu neka dolaze k Meni i ne sprječavajte ih, jer takvih je Kraljevstvo Božje.
Zaista, kažem vam: tko god ne primi Kraljevstvo Božje kao dijete, nipošto neće ući u njega."
Donošahu Mu pak i dojenčad da ih se dotakne; a učenici, vidjevši to, korahu ih.
Donošahu k njemu i djecu da ih se dotakne; a kad vidješe učenici, zaprijetiše im.
Προσέφερον δὲ αὐτῷ καὶ τὰ βρέφη ἵνα αὐτῶν ἅπτηται· ἰδόντες δὲ οἱ μαθηταὶ ἐπετίμων αὐτοῖς.
Prosepheron de autō kai ta brephē ina autōn haptētai idontes de hoi mathētai epetimōn autois
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Donošahu pak njemu i tu dojenčad da njih dotakne; vidjevši pak ti učenici korahu njih."
1. Donošahu Izvornik: Προσέφερον [Prosepheron] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice množine. Imperfekt označava trajnu ili ponavljanu radnju u prošlosti: ljudi su neprestano prilazili i donosili djecu. Značenje: Glagol doslovno znači 'donositi k' (jer su dojenčad premalena da bi sama hodala) i često se koristi i za donošenje darova Bogu, što naglašava povjerenje roditelja koji svoju djecu predaju u Isusove ruke.
2. i tu dojenčad Izvornik: καὶ τὰ βρέφη [kai ta brephē] Gramatika: Veznik u intenzivnom značenju ('i', 'čak i') uz imenicu srednjega roda u akuzativu množine s određenim članom. Značenje: Za razliku od ostalih evanđelista koji na ovom mjestu koriste opću riječ za malu djecu, Luka ovdje rabi specifičan izraz za sasvim malu djecu, novorođenčad ili dojenčad na prsima. Time se naglašava njihova potpuna bespomoćnost, ovisnost i nemogućnost da išta sami zasluže.
3. da njih dotakne Izvornik: ἵνα αὐτῶν ἅπτηται [ina autōn haptētai] Gramatika: Namjerni veznik praćen osobnom zamjenicom u genitivu množine i glagolom u konjunktivu prezenta medijalnog, 3. lice jednine. Glagol dodirivanja u grčkom redovito upravlja genitivom. Značenje: Roditelji traže od Isusa da položi ruke na djecu i udijeli im blagoslov, što je bio uobičajeni židovski običaj kojim su očevi i ugledni učitelji zazivali Božju zaštitu i milost na najmlađe.
4. vidjevši pak ti učenici korahu njih Izvornik: ἰδόντες δὲ οἱ μαθηταὶ ἐπετίμων αὐτοῖς [idontes de hoi mathētai epetimōn autois] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu množine ('vidjevši') prethodi glavnom glagolu u imperfektu aktivnom ('korahu'). Imperfekt pokazuje da su učenici trajno i opetovano prekoravali one koji su donosili djecu. Značenje: Učenici nastupaju kao čuvari Isusova vremena i časti, smatrajući da su dojenčad previše beznačajna da bi ometala Učitelja u važnom poučavanju. Njihov stav odražava tipično antičko vrednovanje u kojem djeca nisu imala društveni ugled.
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (18,15) oštro suprotstavlja ljudsko vrednovanje i Božju milost. Učenici, vođeni tadašnjim kulturnim normama u kojima su djeca bila na margini društva, vide dojenčad kao beznačajnu smetnju Isusovoj misiji te ih pokušavaju potjerati. Za njih je Isus veliki Učitelj koji se treba baviti ozbiljnim ljudima i važnim temama, a ne bespomoćnom dojenčadi. Međutim, ovaj događaj je duboka teološka uvertira u Isusovu temeljnu poruku o Kraljevstvu nebeskom. Činjenica da ljudi Isusu ne dovode odrasle učenike, već 'dojenčad' (brephos) – bića koja ne mogu ponuditi nikakve vlastite zasluge, trud ni intelektualno razumijevanje – savršeno oslikava način na koji se prima Božje spasenje. Bog prima upravo one koji pred Njega dolaze u potpunoj ovisnosti, oslanjajući se isključivo na milost i dodir Onoga koji ih s ljubavlju prihvaća.