"Što hoćeš da ti učinim?" A on reče: "Gospodine, da progledam!"
"Što hoćeš da ti učinim?" A on reče: "Gospodine, da progledam!"
I reče mu Isus: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila."
I odmah progleda te iđaše za Njim slaveći Boga. I sav narod, vidjevši to, dade hvalu Bogu.
I odmah progleda te iđaše za Njim slaveći Boga. I sav narod, vidjevši to, dade hvalu Bogu.
I odmah progleda, i pođe za njim hvaleći Boga. I svi ljudi koji vidješe hvaljahu Boga.
καὶ παραχρῆμα ἀνέβλεψεν καὶ ἠκολούθει αὐτῷ δοξάζων τὸν θεόν. καὶ πᾶς ὁ λαὸς ἰδὼν ἔδωκεν αἶνον τῷ θεῷ.¶
kai parachrēma aneblepsen kai ēkolouthei autō doxazōn ton theon kai pas ho laos idōn edōken ainon tō theō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I odmah progleda i slijedio je njega slaveći toga Boga. I sav taj narod vidjevši dade hvalu tome Bogu."
1. odmah progleda Izvornik: παραχρῆμα ἀνέβλεψεν [parachrēma aneblepsen] Gramatika: Prilog vremena ('smjesta', 'u taj čas') praćen glagolom u aoristu indikativa (3. lice jednine). Aorist ovdje ima ingresivnu nijansu i označava trenutačni ulazak u novo stanje: 'zadobi vid'. Značenje: Prilog 'parachrēma' karakterističan je za Lukin stil u opisima čudesa i naglašava apsolutnu djelotvornost Isusove riječi koja ne poznaje odgodu između zapovijedi i ispunjenja.
2. slijedio je njega Izvornik: ἠκολούθει αὐτῷ [ēkolouthei autō] Gramatika: Glagol u imperfektu indikativa aktivnog (3. lice jednine) s zamjenicom u dativu. Za razliku od prethodnog aorista ('progleda'), imperfekt označava trajnu radnju u prošlosti koja se nastavila odvijati. Značenje: Prelazak s aorista na imperfekt nosi snažnu teološku poruku: dar vida dogodio se u jednom trenutku, ali je pokrenuo trajni hod za Isusom. Glagol 'akoloutheō' u evanđeljima je tehnički izraz za učeništvo, pa nekadašnji slijepac postaje uzor vjernika koji ide za Isusom na putu prema Jeruzalemu.
3. slaveći toga Boga Izvornik: δοξάζων τὸν θεόν [doxazōn ton theon] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda, s imenicom u akuzativu s određenim članom. Particip prezenta označava radnju koja se odvija istodobno s glavnim glagolom ('slijedio je'). Značenje: Slavljenje Boga prati hod za Isusom kao njegov neodvojivi izraz. Izliječeni čovjek prepoznaje da je u Isusovu djelu na djelu sam Bog.
4. sav taj narod vidjevši Izvornik: πᾶς ὁ λαὸς ἰδὼν [pas ho laos idōn] Gramatika: Pridjev u nominativu uz imenicu s određenim članom te particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Particip aorista izriče radnju koja prethodi glavnom glagolu ('nakon što je vidio' ili 'kad je vidio'). Značenje: Imenica 'laos' u Lukinu djelu redovito označava Božji narod Izrael. Dok su oni koji su išli naprijed prethodno ušutkavali slijepca, sada cjelokupni narod postaje svjedok preobrazbe i pridružuje se slavljenju.
5. dade hvalu tome Bogu Izvornik: ἔδωκεν αἶνον τῷ θεῷ [edōken ainon tō theō] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa (3. lice jednine) s izravnim objektom u akuzativu ('hvalu') i neizravnim objektom u dativu s određenim članom ('tome Bogu'). Značenje: Izraz 'dati hvalu Bogu' liturgijski je obojen izričaj zahvalnog priznavanja Božjih silnih djela. Čudo nad pojedincem rađa zajedničkim bogoslužnim odgovorom cijele zajednice.
Ovaj stih (Luka 18,43) predivno sažima dvostruku prirodu Kristovih čuda: ona donose fizičku obnovu, ali prvenstveno služe kao moćan katalizator za potpunu duhovnu transformaciju. Izliječeni čovjek ne uzima svoj novoobnovljeni vid zdravo za gotovo kako bi se jednostavno vratio starom načinu života; umjesto toga, njegovo trenutno iscjeljenje (izraženo aoristom) rađa trajnim i predanim učeništvom (izraženim imperfektom) te neprekidnim slavljenjem Boga.
Nadalje, tekst snažno naglašava da pravo čudo nikada nije samo usko, izolirano iskustvo pojedinca. Osobna transformacija i ozdravljenje jednog čovjeka postaju živo, javno svjedočanstvo koje inspirira 'sav narod' da usmjeri svoj pogled prema Bogu i oda mu dužnu hvalu. Osobno spasenje tako sasvim prirodno i neizbježno prerasta u kolektivno slavljenje, ispunjavajući ultimativnu teološku svrhu svake božanske intervencije na zemlji.