Vidjevši pak kako se veoma ražalostio, Isus reče: "Kako li teško imućni ulaze u Kraljevstvo Božje!
Vidjevši pak kako se veoma ražalostio, Isus reče: "Kako li teško imućni ulaze u Kraljevstvo Božje!
Ta lakše je devi proći kroz iglene uši negoli bogatašu ući u Kraljevstvo Božje."
A oni koji to čuše rekoše: "Pa tko se onda može spasiti?"
A On reče: "Što je nemoguće kod ljudi, moguće je kod Boga."
Reče pak Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za Tobom."
A oni koji to čuše rekoše: "Pa tko se onda može spasiti?"
A oni koji slušahu rekoše: ko se dakle može spasti?
εἶπαν δὲ οἱ ἀκούσαντες· καὶ τίς δύναται σωθῆναι;
eipan de hoi akousantes kai tis dunatai sōthēnai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Rekoše pak ti čuvši: I tko može spašen biti?"
1. Rekoše pak Izvornik: εἶπαν δὲ [eipan de] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice množine, s postpozitivnim veznikom koji označava prijelaz na reakciju sugovornika. Aorist bilježi njihovu neposrednu, cjelovitu izjavu kao odgovor na Isusove riječi. Značenje: Uvođenje reakcije slušatelja pokazuje koliko je Isusova izjava potresla uobičajena vjerska očekivanja prisutnih.
2. ti čuvši Izvornik: οἱ ἀκούσαντες [hoi akousantes] Gramatika: Određeni član u nominativu množine muškog roda koji poimeničuje particip aorista aktivnog ('oni koji su čuli'). Aorist participa označava radnju koja je prethodila govoru: najprije su čuli i primili riječ, a zatim progovorili. Značenje: Luka ne ograničava ovo pitanje samo na učenike, nego ga stavlja u usta svih prisutnih slušatelja, čime pokazuje da je šok bio opći.
3. I tko Izvornik: καὶ τίς [kai tis] Gramatika: Sastavni veznik na samom početku izravnog govora ispred upitne zamjenice u nominativu jednine. U ovakvim pitanjima veznik na početku rečenice nosi snažan posljedični i emotivni naboj ('Pa tko onda...?', 'Tada tko...?'). Značenje: U onodobnom židovstvu blagostanje se često smatralo znakom Božjeg blagoslova i naklonosti; ako bogataš, koji ima sve uvjete za milostinju i pobožnost, ne može ući, slušatelji zaključuju da nitko nema izgleda.
4. može Izvornik: δύναται [dunatai] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa medija/pasiva (deponentni glagol), 3. lice jednine. Prezent izražava trajno stanje ili opće načelo: tko uopće ima moć ili sposobnost. Značenje: Glagol izravno postavlja pitanje ljudske moći i sposobnosti, što će u idućem stihu postati okosnica Isusova odgovora o ljudskoj nemoći i Božjoj svemoći.
5. spašen biti Izvornik: σωθῆναι [sōthēnai] Gramatika: Infinitiv aorista pasivnog koji dopunjuje glagol 'može'. Pasiv je ovdje teološki ('božanski pasiv') jer podrazumijeva da je Bog onaj koji spašava, a aorist gleda na spasenje kao na konačan, cjelovit čin. Značenje: Slušatelji spontano izjednačuju Isusov izraz 'ući u kraljevstvo Božje' s pojmom 'biti spašen', pokazujući da je riječ o istoj stvarnosti vječnoga života.
Ovaj stih (najčešće asociran s Lukom 18:26) predstavlja vrhunac ljudske spoznaje o vlastitoj nemoći pred Božjim suverenitetom. Nakon Isusove tvrdnje da je lakše devi proći kroz iglene uši nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje, slušatelji doživljavaju kolaps svog dotadašnjeg vjerskog okvira. Ako bogatstvo, koje se tada smatralo najočitijim znakom Božjeg blagoslova, predstavlja takvu prepreku, onda ljudski trud vlastitim snagama apsolutno ne može zaslužiti nebo.
Pitanje izgovoreno u stihu nije tek traženje informacije, već krik egzistencijalnog očaja koji savršeno priprema teren za temeljnu istinu evanđelja. Ljudska sposobnost (δύναται) za spasenje je nepostojeća, a sâm čin spašavanja (σωθῆναι - pasivno primanje) isključivo je suvereno Božje djelo. Time se otvara put Isusovom konačnom odgovoru iz idućeg stiha: ono što je ljudima apsolutno nemoguće, Bogu je itekako moguće.