Početna ›

Luka 18,28 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

A oni koji to čuše rekoše: "Pa tko se onda može spasiti?"

A On reče: "Što je nemoguće kod ljudi, moguće je kod Boga."

Reče pak Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za Tobom."

A On im reče: "Zaista, kažem vam: nema nikoga tko je ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu radi Kraljevstva Božjega,

a da ne bi primio višestruko u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni."

Biblija

Reče pak Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za Tobom."

Daničić-Karadžić

A Petar reče: eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo.

Original

Εἶπεν δὲ ὁ Πέτρος· ἰδοὺ ἡμεῖς ἀφέντες τὰ ἴδια καὶ ἠκολουθήσαμέν σοι.¶

Izgovor

Eipen de ho Petros idou hēmeis aphentes ta idia kai ēkolouthēsamen soi

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Reče pak taj Petar: Gle mi ostavivši vlastita slijedismo tebi."

Analiza

1. Gle mi Izvornik: ἰδοὺ ἡμεῖς [idou hēmeis] Gramatika: Pokazna čestica za skretanje pozornosti praćena izričito navedenom osobnom zamjenicom u nominativu množine. Budući da je lice već sadržano u glagolskom nastavku, zasebno navođenje zamjenice 'mi' nosi snažan kontrastni naglasak. Značenje: Petar u ime apostola postavlja izravnu suprotnost između bogatog poglavara koji je otišao žalostan jer nije mogao ostaviti imetak i učenika koji su taj korak doista učinili.

2. ostavivši Izvornik: ἀφέντες [aphentes] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu množine muškog roda. Aoristni particip izražava radnju koja je prethodila radnji glavnog glagola i stvorila temelj za nju: najprije su raskinuli s prijašnjim, a zatim pošli. Značenje: Glagol označava otpuštanje, napuštanje i odricanje od nečega; u kontekstu razgovora s bogatašem to je konkretan čin vjere koji je u njima već izvela Božja milost.

3. vlastita Izvornik: ἴδια [idia] Gramatika: Posvojni pridjev u akuzativu množine srednjeg roda, upotrijebljen samostalno kao imenica. Označava ono što nekome osobno pripada: dom, obitelj, zvanje i osobnu svojinu. Značenje: Dok Matej i Marko na ovom mjestu imaju 'sve', Luka koristi izraz 'vlastito', čime zahvaća još dublje: učenici nisu ostavili samo materijalne predmete, nego cijeli svoj dotadašnji privatni svijet i pripadnost.

4. slijedismo tebi Izvornik: ἠκολουθήσαμέν σοι [ēkolouthēsamen soi] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 1. lice množine, s osobnom zamjenicom u dativu jednine. Ovaj glagol u grčkom redovito upravlja dativom jer označava hodanje istim putem u osobnom zajedništvu s nekim, a aorist sažima njihov odlučni polazak za Isusom i sve dotadašnje hodanje u jedan cjelovit čin. Značenje: Slijediti Isusa tehnički je novozavjetni izraz za učeništvo: ono ne završava pukim odricanjem od svojega, nego nalazi svoj smisao u trajnom osobnom vezivanju uz Učitelja. Imena: - Petar [Πέτρος (aram. כֵּיפָא Kefa) / Petros] (osoba) Znači: Stijena, kamen Tvorba: Grčka imenica muškog roda Πέτρος (Petros) označava kamen ili gromadu stijene, a u Novom zavjetu služi kao izravan prijevod aramejskog imena i nadimka Kefa (כֵּיפָא) istoga značenja. Promjena imena: Izvorno hebrejsko ime bilo mu je Šimun (Σίμων / שִׁמְעוֹן Šim'on, 'onaj koji čuje'), a Isus mu je dao novo ime Kefa / Petar ('Stijena') kao oznaku njegove uloge temelja u zajednici učenika.

Zaključak

Ovaj stih (iz Luke 18,28) predstavlja ključni trenutak u kojem Petar, istupajući kao predstavnik svih apostola, izražava radikalnu prirodu kršćanskog učeništva. Njegove riječi dolaze kao neposredna reakcija na tragičnu priču o bogatom mladiću koji se nije mogao odvojiti od svog bogatstva. Naglašavajući zamjenicu 'mi', Petar skreće pozornost na snažan kontrast između svjetovne vezanosti za materijalno i potpune predanosti učenika koji su ostavili 'ono vlastito' (domove, poslove, sigurnost) kako bi krenuli za Kristom.

Teološki, ova izjava ilustrira da pravo učeništvo zahtijeva potpunu promjenu prioriteta i odricanje od polaganja prava na vlastiti život i imovinu. Iako u Petrovoj izjavi možda odzvanja i vrlo ljudska potreba za priznanjem i potvrdom, Isus u idućim stihovima ne osuđuje tu ljudskost, već potvrđuje da nijedna žrtva prinesena zbog kraljevstva Božjega neće ostati nenagrađena, obećavajući stostruko u ovom vremenu i vječni život u budućem.