govoreći: "U gradu bijaše sudac koji se Boga ne bojaše i za čovjeka ne maraše.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
govoreći: "U gradu bijaše sudac koji se Boga ne bojaše i za čovjeka ne maraše.
A u onom gradu bijaše udovica te dolažaše k njemu govoreći: 'Obrani me od protivnika mojega.'
I ne htjede zadugo. Ali poslije toga reče u sebi: 'Ako se i Boga ne bojim niti za čovjeka marim,
ipak, jer mi ova udovica zadaje trud, obranit ću je, da mi ne bi do kraja dolazila i dodijavala mi.'"
Reče pak Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac!
I ne htjede zadugo. Ali poslije toga reče u sebi: 'Ako se i Boga ne bojim niti za čovjeka marim,
I ne šćadijaše zadugo. A najposlije reče u sebi: ako se i ne bojim Boga i ljudi ne sramim,
καὶ οὐκ ἤθελεν ἐπὶ χρόνον. μετὰ δὲ ταῦτα εἶπεν ἐν ἑαυτῷ· εἰ καὶ τὸν θεὸν οὐ φοβοῦμαι οὐδὲ ἄνθρωπον ἐντρέπομαι,
kai ouk ēthelen epi chronon meta de tauta eipen en he'autō ei kai ton theon ou phoboumai oude anthrōpon entrepomai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ne htjede na vrijeme. Poslije pak ovoga reče u sebi: ako i Boga ne bojim se niti čovjeka uvažavam,"
1. ne htjede na vrijeme Izvornik: οὐκ ἤθελεν ἐπὶ χρόνον [ouk ēthelen epi chronon] Gramatika: Niječna čestica uz imperfekt aktivni, 3. lice jednine, te prijedložni izraz s akuzativom koji označava protezanje kroz vrijeme. Imperfekt glagola 'htjeti' označava trajno stanje odbijanja. Značenje: Sudac nije bio spriječen, nego svjesno i trajno 'nije htio' djelovati kroz jedno dulje razdoblje. Njegovo odbijanje prati i pojačava udovičino neprestano dolaženje iz prethodnog stiha.
2. reče u sebi Izvornik: εἶπεν ἐν ἑαυτῷ [eipen en he'autō] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, s prijedlogom i povratnom zamjenicom u dativu jednine muškog roda. Značenje: Tipičan semitski izričaj koji Luka rado koristi u prispodobama (npr. kod bogatog bezumnika ili rasipnog sina) kako bi uveo unutarnji monolog lika. Time slušateljima razotkriva prave, često sebične motive koji pokreću nečije djelovanje.
3. ako i Izvornik: εἰ καὶ [ei kai] Gramatika: Pogodbeni veznik spojen s veznikom 'i', što tvori dopusnu (koncesivnu) pogodbenu rečenicu ('iako, premda, čak i ako'). Slijedi indikativ prezenta koji potvrđuje da govornik to smatra stvarnom činjenicom. Značenje: Izvanrednom ironijom prispodobe, sudac u vlastitim mislima od riječi do riječi ponavlja pripovjedačev opis iz 2. stiha. On nema nikakvih iluzija o sebi: potpuno je svjestan vlastite bezbožnosti i bešćutnosti te se njima čak cinično definira.
4. Boga ne bojim se niti čovjeka uvažavam Izvornik: τὸν θεὸν οὐ φοβοῦμαι οὐδὲ ἄνθρωπον ἐντρέπομαι [ton theon ou phoboumai oude anthrōpon entrepomai] Gramatika: Dva glagola u prezentu indikativa medija/pasiva, 1. lice jednine, povezana niječnim sastavnim veznikom. Za razliku od 2. stiha gdje je uz participe stajala subjektivna niječna čestica, ovdje uz indikativ stoji izravna, objektivna niječna čestica. Značenje: Prelaskom u prvo lice jednine i objektivnu negaciju, sudac hladnokrvno potvrđuje svoju potpunu moralnu neovisnost o nebu i o zemlji. Time se priprema temelj za argument 'od manjeg k većem' u nastavku prispodobe: ako će čak i takav okorjeli cinik popustiti zbog ustrajnosti, koliko će više pravedni i milosrdni Bog uslišati svoje izabranike.
Ovaj stih (Luka 18,4) majstorski ocrtava karakter 'nepravednog suca' koristeći njegove vlastite misli. Njegovo priznanje da se 'ne boji Boga niti mari za ljude' predstavlja vrhunac moralne neosjetljivosti u antičkom bliskoistočnom kontekstu, gdje su strah Božji i društvena čast (ili sram) bili glavni regulatori ljudskog ponašanja. On ne djeluje ni iz osjećaja božanske pravde ni iz straha od društvene osude.
Teološka svrha ovakvog portreta je snažan kontrast. Isus koristi ekstremni primjer najgoreg mogućeg suca - koji ipak na kraju popušta zbog ustrajnosti udovice - kako bi naglasio 'koliko će više' savršeno pravedni Bog, koji voli svoju djecu, uslišiti njihove uporne molitve. Stih nas uči o važnosti neumorne molitve i pruža duboko povjerenje u Božju dobrotu.