A On im reče: "Zaista, kažem vam: nema nikoga tko je ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu radi Kraljevstva Božjega,
a da ne bi primio višestruko u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni."
Uzevši pak k Sebi dvanaestoricu, reče im: "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i izvršit će se sve što je po prorocima napisano za Sina Čovječjega:
jer bit će predan poganima, i bit će izrugan, i izvrijeđan, iramljen pljuvanjem,
i pošto Ga išibaju, ubit će Ga, i treći dan će ustati."
Uzevši pak k Sebi dvanaestoricu, reče im: "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i izvršit će se sve što je po prorocima napisano za Sina Čovječjega:
Uze pak dvanaestoricu i reče im: evo idemo gore u Jerusalim, i sve će se svršiti što su proroci pisali za sina čovječijega.
Παραλαβὼν δὲ τοὺς δώδεκα εἶπεν πρὸς αὐτούς· ἰδοὺ ἀναβαίνομεν εἰς Ἰερουσαλήμ, καὶ τελεσθήσεται πάντα τὰ γεγραμμένα διὰ τῶν προφητῶν τῷ υἱῷ τοῦ ἀνθρώπου·
Paralabōn de tous dōdeka eipen pros autous idou anabainomen eis Ierousalēm kai telesthēsetai panta ta gegrammena dia tōn prophētōn tō huiō tou anthrōpou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Uzevši k sebi a one dvanaest reče k njima: Gle uzlazimo u Jeruzalem, i izvršit će se sve ono napisano kroz proroka Sinu čovjeka;"
1. Uzevši k sebi Izvornik: Παραλαβὼν [Paralabōn] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Označava radnju koja prethodi glavnom glagolu ('reče'), a prijedložni prefiks παρα- ('uz', 'pokraj') nosi nijansu uzimanja nekoga u stranu ili k sebi u uži krug. Značenje: Isus odvaja Dvanaestoricu od šireg mnoštva kako bi im u povjerenju otkrio najdublju tajnu svojega poslanja – nužnost muke i križa.
2. uzlazimo Izvornik: ἀναβαίνομεν [anabainomen] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, 1. lice množine. Prezent ovdje označava radnju koja je već u tijeku, ali ima i snažnu usmjerenost prema neposrednoj budućnosti. Značenje: Osim zemljopisnog uspona prema gorskom gradu Jeruzalemu, glagol nosi i liturgijsko-teološki smisao hodočasničkog uzlaska prema mjestu gdje će se prinijeti konačna žrtva spasenja.
3. izvršit će se Izvornik: τελεσθήσεται [telesthēsetai] Gramatika: Glagol u futuru pasivnom, 3. lice jednine (u grčkom se uz subjekt u množini srednjeg roda 'sve ono napisano' redovito koristi glagol u jednini). Pasiv je ovdje teološki (božanski pasiv) jer ukazuje na Boga kao glavnog vršitelja radnje. Značenje: Izveden iz korijena τέλος ('cilj', 'svrha', 'kraj'), ovaj glagol pokazuje da Isusovo stradanje nije tragičan slučaj, nego dovedba Božjeg spasenjskog plana do njegova punog cilja i dovršenja.
4. sve ono napisano kroz proroka Izvornik: πάντα τὰ γεγραμμένα διὰ τῶν προφητῶν [panta ta gegrammena dia tōn prophētōn] Gramatika: Supstantivirani particip perfekta pasivnog u nominativu množine srednjeg roda ('ono što je napisano'). Perfekt označava da je riječ o nečemu što je u prošlosti zapisano, ali čija važnost i autoritet trajno vrijede, dok prijedlog διὰ s genitivom označava proroke kao posrednike Božje riječi. Značenje: Sva starozavjetna proročanstva čine jedinstvenu i trajno važeću cjelinu čiji je pravi autor sam Bog, a proroci su bili posrednici kroz koje je naviješteno mesijansko poslanje.
5. Sinu čovjeka Izvornik: τῷ υἱῷ τοῦ ἀνθρώπου [tō huiō tou anthrōpou] Gramatika: Imenica u dativu jednine s određenim članom, praćena genitivom jednine s određenim članom. Dativ se ovdje može promatrati kao dativ odnosa ('u pogledu Sina čovječjega') ili dativ namjene ('za Sina čovječjega', odnosno ono što mu je određeno da se na njemu izvrši). Značenje: Mesijanski naslov preuzet iz Knjige proroka Daniela koji Isus najčešće koristi za samoga sebe, spajajući u njemu uzvišeno nebesko dostojanstvo s poniznim prihvaćanjem ljudske patnje. Imena: - Jeruzalem [Ἰερουσαλήμ (hebr. יְרוּשָׁלַיִם) / Ierousalēm] (grad) Znači: Temelj mira / Grad mira Tvorba: Grčki nepromjenjivi oblik prenosi staro semitsko (hebrejsko) ime Yerushalayim, sastavljeno od osnove 'yaru' (utemeljiti, postaviti temelj) i 'shalem' (mir, cjelovitost, odnosno božanstvo Šalem).
Ovaj stih (Luka 18,31) predstavlja prijelomni trenutak u Isusovom zemaljskom hodu. On potpuno svjesno i namjerno usmjerava svoj put prema Jeruzalemu, znajući do u detalje kakva ga muka tamo čeka. Njegove riječi upućene Dvanaestorici nisu tek puka obavijest o povijesnim događajima koji slijede, već svečani proglas o konačnom ispunjenju suverenog božanskog plana spasenja koji je od davnina zapisan u starozavjetnim spisima.
Teološko središte stiha leži u glagolu 'dovršit će se' (teleō), koji duboko oslikava Kristovu savršenu podložnost i poslušnost Očevoj volji. Sve što će Sin čovječji pretrpjeti na križu nije slučajnost niti tragičan kraj, već svrhovito i slavno ostvarenje Božje Riječi. Time se potvrđuje da je Isusova patnja srž Njegovog mesijanskog poslanja i jedini put do iskupljenja čovječanstva.