Evanđelje po Luki 12

1Uto, kad su se sabrali deseci tisuća mnoštva te su gazili jedni druge, poče govoriti najprije Svojim učenicima: "Pazite na sebe zbog kvasca farizejskoga, a to je licemjerje. 2Ali ništa nije prikriveno što se neće otkriti, ni skriveno što se neće spoznati. 3Zato će se sve što u tami rekoste čuti na svjetlu, i što na uho progovoriste u odajama, proglasit će se na krovovima. 4A kažem vama, prijateljima Svojim: ne uplašite se onih koji ubijaju tijelo i nakon toga nemaju ništa više učiniti. 5Pokazat ću vam pak koga da se bojite: bojte se Onoga koji, nakon što ubije, ima Vlast baciti u pakao. Da, kažem vam, Njega se bojte! 6Ne prodaje li se pet vrapčića za dva asara? I nijedan od njih nije zaboravljen pred Bogom. 7Nego i vlasi na glavi vašoj sve su izbrojene. Ne bojte se; vredniji ste od mnogih vrabaca. 8Kažem vam pak: tko god prizna Mene pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će njega pred anđelima Božjim; 9a tko zataji Mene pred ljudima, bit će posve zatajen pred anđelima Božjim. 10I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se; ali onomu koji pohuli na Duha Svetoga neće se oprostiti. 11A kada vas budu privodili u sinagoge i pred poglavarstva i vlasti, ne brinite se tjeskobno kako ćete se ili čime obraniti ili što ćete reći; 12ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što treba reći." 13Tada Mu netko iz mnoštva reče: "Učitelju, reci bratu mojemu da podijeli sa mnom baštinu." 14A On mu reče: "Čovječe, tko Me postavi sucem ili djeliteljem nad vama?" 15I reče im: "Gledajte i čuvajte se svake pohlepe, jer ni onda kad tko obiluje, život mu nije u onome što posjeduje." 16I kaza im prispodobu: "Bogatome čovjeku dobro urodi zemlja. 17I premišljaše u sebi govoreći: 'Što da učinim, jer nemam kamo sabrati plodove svoje?' 18I reče: 'Ovo ću učiniti: srušit ću žitnice svoje i sagradit ću veće pa ću ondje sabrati sve žito i dobra svoja, 19i reći ću duši svojoj: "Dušo, imaš mnoga dobra pohranjena za mnoge godine; počivaj, jedi, pij, veseli se."' 20Ali Bog mu reče: 'Bezumniče, ove noći traže dušu tvoju od tebe! A ono što si pripravio, čije će biti?' 21Tako biva onomu koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu." 22A učenicima Svojim reče: "Zbog toga vam kažem: ne brinite se tjeskobno za život, što ćete jesti, ni za tijelo, u što ćete se odjenuti. 23Ta život je više od hrane, i tijelo od odijela. 24Promotrite gavrane: ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, a Bog ih hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica! 25A tko od vas brinući se može dobi svojoj dodati jedan lakat? 26Ako dakle ni ono najmanje ne možete, zašto se za ostalo brinete? 27Promotrite ljiljane kako rastu: ne trude se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj slavi svojoj ne zaodjenu kao jedan od njih. 28Ako pak travu u polju, koja danas jest, a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni! 29Stoga ni vi ne tražite što ćete jesti i što ćete piti, i ne uznemirujte se. 30Ta sve to traže narodi svijeta; a Otac vaš zna da vam je to potrebno. 31Nego tražite Kraljevstvo Njegovo, i ovo će vam se pridodati. 32Ne boj se, stado maleno, jer svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. 33Prodajte što posjedujete i dajte milostinju; načinite sebi kese koje ne stare, blago neiscrpno na Nebesima, kamo se kradljivac ne približava niti moljac rastače. 34Jer gdje je blago vaše, ondje će biti i srce vaše. 35Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, 36a vi slični ljudima koji iščekuju gospodara svojega kada se vraća sa svadbe, da mu odmah otvore čim dođe i pokuca. 37Blažene one sluge koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, opasat će se, posjest će ih za stol pa će pristupiti i poslužiti ih. 38I dođe li u drugoj ili dođe u trećoj straži te ih tako nađe, blaženi su oni! 39A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi ostavio da mu se potkopa kuća. 40I vi budite spremni, jer u čas u koji i ne mislite Sin Čovječji dolazi." 41Tada Petar reče: "Gospodine, govoriš li ovu prispodobu nama ili i svima?" 42A Gospodin reče: "Tko je dakle taj vjerni i razboriti upravitelj kojega će gospodar postaviti nad služinčadi svojom da im u pravo vrijeme daje obrok hrane? 43Blažen onaj sluga kojega gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako čini. 44Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim. 45Ako li taj sluga rekne u srcu svojemu: 'Kasni gospodar moj u dolasku', pa počne tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, 46doći će gospodar toga sluge u dan u koji ne očekuje i u čas za koji ne zna, pa će ga rasjeći napola i odrediti mu dio s nevjernima. 47A onaj sluga koji je spoznao volju gospodara svojega, ali nije pripremio niti učinio po volji njegovoj, bit će mnogo išiban; 48onaj pak koji nije spoznao, a učinio je ono što zaslužuje udarce, bit će malo išiban. A od svakoga komu je dano mnogo, mnogo će se i tražiti; i komu su povjerili mnogo, još će više iskati od njega. 49Dođoh baciti oganj na zemlju, i koliko li želim da se već zapalio! 50Ali krštenjem Mi se krstiti, i kako li sam tjeskoban dok se to ne izvrši! 51Mislite li da sam došao dati mir na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. 52Ta od sada će petorica u jednoj kući biti razdijeljena: trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice; 53razdijelit će se otac protiv sina i sin protiv oca, majka protiv kćeri i kći protiv majke, svekrva protiv snahe svoje i snaha protiv svekrve." 54Govoraše pak i mnoštvu: "Kada ugledate oblak gdje se diže na zapadu, odmah kažete: 'Pljusak dolazi', i biva tako. 55I kada puše južnjak, kažete da će biti žega, i biva. 56Licemjeri, lice Zemlje i Neba znate prosuđivati, a kako to da ovo vrijeme ne znate prosuđivati? 57Zašto pak i sami od sebe ne sudite što je pravedno? 58Jer dok ideš s protivnikom svojim pred poglavara, potrudi se putem osloboditi ga se, da te ne odvuče k sucu, a sudac će te predati izvršitelju, i izvršitelj će te baciti u tamnicu. 59Kažem ti: nipošto nećeš izaći odande dok ne vratiš i posljednji lepton."