Ali ništa nije prikriveno što se neće otkriti, ni skriveno što se neće spoznati.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Ali ništa nije prikriveno što se neće otkriti, ni skriveno što se neće spoznati.
Zato će se sve što u tami rekoste čuti na svjetlu, i što na uho progovoriste u odajama, proglasit će se na krovovima.
A kažem vama, prijateljima Svojim: ne uplašite se onih koji ubijaju tijelo i nakon toga nemaju ništa više učiniti.
Pokazat ću vam pak koga da se bojite: bojte se Onoga koji, nakon što ubije, ima Vlast baciti u pakao. Da, kažem vam, Njega se bojte!
Ne prodaje li se pet vrapčića za dva asara? I nijedan od njih nije zaboravljen pred Bogom.
A kažem vama, prijateljima Svojim: ne uplašite se onih koji ubijaju tijelo i nakon toga nemaju ništa više učiniti.
Ali vam kažem, prijateljima svojijem: ne bojte se od onijeh koji ubijaju tijelo i potom ne mogu ništa više učiniti.
Λέγω δὲ ὑμῖν τοῖς φίλοις μου· μὴ φοβηθῆτε ἀπὸ τῶν ἀποκτεινόντων τὸ σῶμα καὶ μετὰ ταῦτα μὴ ἐχόντων περισσότερόν τι ποιῆσαι.
Legō de humin tois philois mou mē phobēthēte apo tōn apokteinontōn to sōma kai meta tauta mē echontōn perissoteron ti poiēsai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Govorim pak vama onim prijateljima mojim: ne uplašite-se od onih ubijajućih ono tijelo i poslije ovih ne imajućih suvišnije što učiniti."
1. Govorim pak vama onim prijateljima mojim Izvornik: Λέγω δὲ ὑμῖν τοῖς φίλοις μου [Legō de humin tois philois mou] Gramatika: Prezent indikativa aktivnog u 1. licu jednine (Λέγω) uz dativ množine osobne zamjenice (ὑμῖν) koji je pobliže određen apozicijom u dativu množine s određenim članom (τοῖς φίλοις μου). Značenje: Svečanim obraćanjem 'prijateljima mojim' Isus povlači jasnu crtu između licemjernih protivnika i svojih učenika. Prijateljstvo s Isusom temelj je povjerenja i hrabrosti pred progonstvom koje ih čeka.
2. ne uplašite-se od Izvornik: μὴ φοβηθῆτε ἀπὸ [mē phobēthēte apo] Gramatika: Zabrana izražena niječnom česticom μή i aoristom konjunktiva pasivnog (s deponentnim, medijalnim značenjem) u 2. licu množine (φοβηθῆτε), iza kojeg stoji prijedlog ἀπό s genitivom. Dok prezent u zabrani traži prekid radnje koja već traje, aorist konjunktiva zabranjuje i sam početak radnje ('nemojte uopće podleći strahu'); uporaba prijedloga ἀπό uz glagol straha semitski je idiom (od hebrejskog יָרֵא מִן) koji označava uzmicanje pred izvorom prijetnje. Značenje: Učenici su pozvani da ne dopuste strahu od ljudi da uđe u njihovo srce i paralizira njihovo svjedočenje. Strah od ljudske sile izravan je uzrok licemjerja i zatajenja vjere.
3. onih ubijajućih ono tijelo Izvornik: τῶν ἀποκτεινόντων τὸ σῶμα [tōn apokteinontōn to sōma] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktivnog u genitivu množine muškog roda s određenim članom (τῶν ἀποκτεινόντων) i izravnim objektom u akuzativu jednine srednjeg roda (τὸ σῶμα). Prezent participa ovdje označava trajno svojstvo ili ulogu progonitelja ('onih koji su ubojice tijela'). Značenje: Imenica σῶμα označava fizičko, smrtno tijelo. Iako se ubojstvo tijela iz ljudske perspektive čini kao krajnja i najstrašnija moć, Isus ga svodi na ograničenu radnju koja pogađa samo vanjsku, prolaznu dimenziju čovjeka.
4. ne imajućih suvišnije što učiniti Izvornik: μὴ ἐχόντων περισσόταρόν τι ποιῆσαι [mē echontōn perissoteron ti poiēsai] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u genitivu množine (ἐχόντων) zanijekan česticom μή, koji upravlja aoristom infinitiva aktivnog (ποιῆσαι), te komparativ pridjeva u akuzativu jednine srednjeg roda (περισσότερόν) uz neodređenu zamjenicu (τι). Glagol ἔχω ('imati') uz infinitiv u grčkom jeziku nosi idiomatsko značenje 'moći', 'imati u svojoj vlasti ili moći'. Značenje: Izraz 'poslije ovih' (μετὰ ταῦτα) označava granicu fizičke smrti na kojoj ljudska moć potpuno prestaje. Progonitelji su zapravo nemoćni jer nemaju nikakav doseg u vječnost niti vlast nad čovjekovom konačnom sudbinom pred Bogom.
Ovaj stih (Luka 12:4) donosi snažnu Isusovu poruku ohrabrenja svojim učenicima. Nazvavši ih po prvi puta izričito svojim prijateljima, Isus uspostavlja odnos duboke intimnosti i povjerenja kao temelj za suočavanje s nadolazećim progonima. Njegova zapovijed da se ne boje temelji se na ispravnom razumijevanju ljudske nemoći u usporedbi s Božjom suverenošću. Poruka jasno razlikuje privremenu i vječnu stvarnost. Ljudski neprijatelji imaju strogo ograničenu moć – mogu uništiti samo fizičko tijelo (σῶμα), ali nakon toga njihova se moć potpuno iscrpljuje. Oni ne mogu dotaknuti ljudsku dušu niti ugroziti njezinu vječnu sudbinu. Zato Isus poučava da strah od ljudi nema smisla u svjetlu vječnosti; strahopoštovanje i potpuno povjerenje trebaju biti usmjereni isključivo prema Bogu, koji jedini drži vlast nad čitavim bićem.