I reče: 'Ovo ću učiniti: srušit ću žitnice svoje i sagradit ću veće pa ću ondje sabrati sve žito i dobra svoja,
I reče: 'Ovo ću učiniti: srušit ću žitnice svoje i sagradit ću veće pa ću ondje sabrati sve žito i dobra svoja,
i reći ću duši svojoj: "Dušo, imaš mnoga dobra pohranjena za mnoge godine; počivaj, jedi, pij, veseli se."'
Ali Bog mu reče: 'Bezumniče, ove noći traže dušu tvoju od tebe! A ono što si pripravio, čije će biti?'
Tako biva onomu koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu."
A učenicima Svojim reče: "Zbog toga vam kažem: ne brinite se tjeskobno za život, što ćete jesti, ni za tijelo, u što ćete se odjenuti.
Ali Bog mu reče: 'Bezumniče, ove noći traže dušu tvoju od tebe! A ono što si pripravio, čije će biti?'
A Bog njemu reče: bezumniče! ovu noć uzeće dušu tvoju od tebe; a što si pripravio čije će biti?
εἶπεν δὲ αὐτῷ ὁ θεός· ἄφρων, ταύτῃ τῇ νυκτὶ τὴν ψυχήν σου ἀπαιτοῦσιν ἀπὸ σοῦ. ἃ δὲ ἡτοίμασας, τίνι ἔσται;
eipen de autō ho theos aphrōn tautē tēa nukti tēn psuchēn sou apaitousin apo sou ha de hētoimasas tini estai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče pak njemu taj Bog: bezumniče, ove te noći tu dušu tvoju potražuju od tebe. A što si pripravio, komu će biti?"
1. Reče pak njemu taj Bog Izvornik: εἶπεν δὲ αὐτῷ ὁ θεός [eipen de autō ho theos] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, uz suprotni veznik 'de' (pak, ali) i subjekt u nominativu jednine s određenim članom. Značenje: Veznik 'de' naglo prekida bogatašev unutarnji monolog i uvodi Boga kao jedinog istinskog sugovornika i suca čija riječ u trenu ruši sve ljudske proračune.
2. bezumniče Izvornik: ἄφρων [aphrōn] Gramatika: Pridjev u vokativu jednine muškog roda, tvoren od niječnog prefiksa 'a-' i imenice 'phrēn' (um, razbor). Značenje: U biblijskoj mudrosnoj tradiciji (Ps 14,1) bezumnik nije čovjek niskih intelektualnih sposobnosti, nego onaj koji u svom praktičnom životu i planiranju postupa kao da Boga nema.
3. ove te noći Izvornik: ταύτῃ τῇ νυκτὶ [tautē tēa nukti] Gramatika: Pokazna zamjenica, određeni član i imenica u dativu jednine ženskog roda (vremenski dativ). Značenje: Stoji u oštroj, dramatičnoj suprotnosti s 'mnogim godinama' iz prethodnog stiha; noć je ujedno i biblijski simbol duhovne tame i trenutka iznenadnog suda.
4. potražuju Izvornik: ἀπαιτοῦσιν [apaitousin] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice množine. Bezlična množina ('traže', 'potražuju') u židovskom je načinu izražavanja posredni govor (teološki pasiv) kojim se izbjegava izravno imenovanje Boga ili označava djelovanje Božjih glasnika (anđela). Značenje: Glagol 'apaiteō' pripada pravno-trgovačkom jeziku i znači 'zatražiti natrag ono što je dano na zajam': život koji je bogataš zvao 'svojom dušom' zapravo je samo Božja posudba koja sada stiže na naplatu.
5. što si pripravio, komu će biti Izvornik: ἃ δὲ ἡτοίμασας, τίνι ἔσται [ha de hētoimasas, tini estai] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda uz glagol u aoristu indikativa aktivnog, 2. lice jednine, te upitna zamjenica u dativu jednine (posvojni dativ) uz glagol 'biti' u futuru, 3. lice jednine. Značenje: Završno retoričko pitanje razotkriva potpuni apsurd gomilanja: sve ono što je čovjek marljivo 'pripravio' (aorist) u trenutku smrti gubi vlasnika, pokazujući da nam pripada samo ono što smo u ljubavi podijelili i time pohranili u Boga.
Ovaj stih iz prispodobe o bezumnom bogatašu (Luka 12,20) donosi snažno teološko upozorenje o prolaznosti materijalnih dobara i krhkosti ljudskog života. Tragedija bogataša ne proizlazi iz samog bogatstva, već iz njegove oholosti, sebičnosti i lažne egzistencijalne sigurnosti. Svoj je životni smisao sveo na vlastite planove i zemaljske zalihe, potpuno zanemarivši odgovornost prema Stvoritelju i bližnjima.
Srž poruke nalazi se u spoznaji da je ljudski život samo nezasluženi dar i posudba koju Bog može zatražiti natrag u svakom, pa i najneočekivanijem trenutku. Kada dođe taj trenutak, svaka egocentrična briga prestaje, materijalno bogatstvo ne može otkupiti dušu, i postavlja se konačno, otrežnjujuće pitanje o pravoj svrsi onoga što smo stjecali, pozivajući vjernike na bogaćenje u Bogu, a ne u prolaznim stvarima.