I vi budite spremni, jer u čas u koji i ne mislite Sin Čovječji dolazi."
I vi budite spremni, jer u čas u koji i ne mislite Sin Čovječji dolazi."
Tada Petar reče: "Gospodine, govoriš li ovu prispodobu nama ili i svima?"
A Gospodin reče: "Tko je dakle taj vjerni i razboriti upravitelj kojega će gospodar postaviti nad služinčadi svojom da im u pravo vrijeme daje obrok hrane?
Blažen onaj sluga kojega gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako čini.
Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.
A Gospodin reče: "Tko je dakle taj vjerni i razboriti upravitelj kojega će gospodar postaviti nad služinčadi svojom da im u pravo vrijeme daje obrok hrane?
A Gospod reče: ko je dakle taj vjerni i mudri pristav kojega postavi gospodar nad čeljadi svojom da im daje hranu na obrok?
καὶ εἶπεν δὲ ὁ κύριος· τίς ἄρα ἐστὶν ὁ πιστὸς οἰκονόμος ὁ φρόνιμος ὃν καταστήσει ὁ κύριος ἐπὶ τῆς θεραπείας αὐτοῦ τοῦ διδόναι ἐν καιρῷ τὸ σιτομέτριον;
kai eipen de ho kurios tis ara estin ho pistos oikonomos ho phronimos hon katastēsei ho kurios epi tēs therapeias autou tou didonai en kairō to sitometrion
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče taj Gospodin: Tko dakle jest taj vjerni upravitelj, taj razboriti, kojega će postaviti taj gospodar nad tom služinčadi njegovom, toga davati u vrijeme taj obrok žita?"
1. Tko dakle jest Izvornik: τίς ἄρα ἐστὶν [tis ara estin] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine, zaključna čestica i glagol u prezentu. Čestica označava logički zaključak ili prijelaz koji proizlazi iz Petrova pitanja. Značenje: Isus ne odgovara izravnim 'da' ili 'ne', nego retoričkim pitanjem potiče svakog slušatelja, a osobito voditelje zajednice, da se prepoznaju u ulozi odgovornog sluge.
2. taj vjerni upravitelj, taj razboriti Izvornik: ὁ πιστὸς οἰκονόμος ὁ φρόνιμος [ho pistos oikonomos ho phronimos] Gramatika: Imenica u nominativu jednine okružena dvama pridjevima, pri čemu svaki ima svoj određeni član. Ponavljanje člana ispred drugog pridjeva posebno ga ističe kao dodatnu, jednako važnu osobinu. Značenje: Upravitelj (doslovno 'zakonodavac ili ravnatelj kuće', obično rob kojemu je povjereno vođenje imanja) mora spajati pouzdanost prema gospodaru s praktičnom mudrošću u donošenju odluka.
3. će postaviti Izvornik: καταστήσει [katastēsei] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom, 3. lice jednine. Futur ovdje ne mora značiti samo daleku budućnost, nego izražava opće pravilo ili namjeru gospodara pri povjeravanju službe. Značenje: Označava službeno ustoličenje i prijenos ovlasti; služba u zajednici nije samoinicijativna, nego proizlazi iz gospodareva izbora i povjerenja.
4. nad tom služinčadi njegovom Izvornik: ἐπὶ τῆς θεραπείας αὐτοῦ [epi tēs therapeias autou] Gramatika: Prijedlog s genitivom jednine ženskog roda i posvojni genitiv osobne zamjenice. Prijedlog s genitivom nakon glagola postavljanja označava područje nadležnosti i povjerene brige. Značenje: Imenica izvorno označava 'služenje' ili 'njegu', a ovdje stoji kao zbirna imenica za sve ukućane i sluge; podsjeća da je svrha upraviteljeve vlasti briga za druge.
5. toga davati Izvornik: τοῦ διδόναι [tou didonai] Gramatika: Određeni član u genitivu jednine srednjeg roda s infinitivom prezenta aktivnog. Ovaj poimeničeni infinitiv u genitivu izražava svrhu (namjeru) postavljanja, a glagolski vid prezenta ukazuje na trajno, redovito vršenje te dužnosti. Značenje: Svrha vodstva u zajednici nije vladanje, nego ustrajno i redovito dijeljenje duhovnih i materijalnih dobara onima koji su im povjereni.
6. u vrijeme taj obrok žita Izvornik: ἐν καιρῷ τὸ σιτομέτριον [en kairō to sitometrion] Gramatika: Prijedlog s dativom jednine bez člana te akuzativ jednine srednjeg roda s članom kao izravni objekt. Imenica za vrijeme označava pravo, prikladno ili određeno vrijeme, a ne puki protok sati. Značenje: Složena riječ za 'odmjereni dio žita' (od 'žito' i 'mjera') označava redovito sljedovanje hrane koje su robovi primali; u prenesenom smislu ukazuje na pravodobno pružanje Božje riječi i skrbi zajednici.
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (12,42) srž je Kristove pouke o duhovnom vodstvu i kršćanskoj odgovornosti. Isus koristi sliku domaćinstva kako bi opisao Crkvu, pri čemu on kao Vrhovni Gospodar delegira brigu za svoje vjernike ('služinčad') svojim upraviteljima. Od tih se upravitelja ne traži svjetovni uspjeh, već dvije ključne vrline: vjernost (nepokolebljiva odanost i pouzdanost) i razboritost (praktična mudrost u prepoznavanju potreba i pravog trenutka).
Glavna poruka stiha je da autoritet u kršćanskoj zajednici nije svrha samom sebi niti prilika za vladanje, već služba opskrbljivanja i brige za druge. Davanje 'mjere hrane u pravo vrijeme' simbolizira redovitu i brižnu duhovnu i materijalnu skrb za povjereni narod, uz stalnu svijest da će se Gospodar vratiti i tražiti račun o povjerenom upravljanju.