I reče im: "Gledajte i čuvajte se svake pohlepe, jer ni onda kad tko obiluje, život mu nije u onome što posjeduje."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I reče im: "Gledajte i čuvajte se svake pohlepe, jer ni onda kad tko obiluje, život mu nije u onome što posjeduje."
I kaza im prispodobu: "Bogatome čovjeku dobro urodi zemlja.
I premišljaše u sebi govoreći: 'Što da učinim, jer nemam kamo sabrati plodove svoje?'
I reče: 'Ovo ću učiniti: srušit ću žitnice svoje i sagradit ću veće pa ću ondje sabrati sve žito i dobra svoja,
i reći ću duši svojoj: "Dušo, imaš mnoga dobra pohranjena za mnoge godine; počivaj, jedi, pij, veseli se."'
I premišljaše u sebi govoreći: 'Što da učinim, jer nemam kamo sabrati plodove svoje?'
I mišljaše u sebi govoreći: šta ću činiti? nemam u što sabrati svoje ljetine.
καὶ διελογίζετο ἐν ἑαυτῷ λέγων· τί ποιήσω ὅτι οὐκ ἔχω ποῦ συνάξω τοὺς καρπούς μου;
kai dielogizeto en he'autō legōn ti poiēsō hoti ouk echō pou sunaxō tous karpous mou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I premišljaše u sebi samome govoreći: što da učinim jer ne imam kamo ću sabrati te plodove moje?"
1. premišljaše Izvornik: διελογίζετο [dielogizeto] Gramatika: Glagol u imperfektu pasiva/medija (deponentni glagol), 3. lice jednine. Imperfekt označava trajnu, ponavljajuću radnju u prošlosti: on se neprestano preispitivao i vodio unutarnji dijalog. Značenje: Složeni glagol od 'dia' (kroz, između) i 'logizomai' (računati, umovati) opisuje vaganje argumenata za i protiv. U Evanđelju po Luki ovaj glagol često označava ljudsko računanje i kalkuliranje u kojem je Bog potpuno isključen.
2. u sebi samome Izvornik: ἐν ἑαυτῷ [en he'autō] Gramatika: Prijedlog s povratnom zamjenicom u dativu jednine muškog roda. Označava zatvoreni prostor unutar kojeg se odvija radnja premišljanja. Značenje: Naglašava potpunu egocentričnost i izoliranost bogataša: on nema sugovornika ni u Bogu ni u bližnjima, nego je zatvoren u krug vlastitog uma.
3. što da učinim Izvornik: τί ποιήσω [ti poiēsō] Gramatika: Upitna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda uz glagol u konjunktivu aorista aktivnog, 1. lice jednine. Riječ je o deliberativnom konjunktivu kojim govornik u nedoumici pita samoga sebe što treba poduzeti. Značenje: Ironija prispodobe leži u tome što obilje blagoslova bogatašu stvara tjeskobu i krizu; umjesto zahvalnosti i dijeljenja s potrebitima, on višak vidi kao logistički problem čuvanja posjeda.
4. ću sabrati Izvornik: συνάξω [sunaxō] Gramatika: Glagol u futuru indikativa aktivnog, 1. lice jednine. Označava namjeravanu buduću radnju sakupljanja na jedno mjesto. Značenje: Glagol 'synagō' (odakle dolazi i riječ sinagoga) ovdje označava zgrtanje i gomilanje dobara radi osobne sigurnosti, nasuprot rasipnom dijeljenju na koje poziva kraljevstvo Božje.
5. te plodove moje Izvornik: τοὺς καρπούς μου [tous karpous mou] Gramatika: Određeni član i imenica u akuzativu množine muškog roda uz osobnu zamjenicu u genitivu jednine (posvojni genitiv). Značenje: Iako je u prethodnom stihu rečeno da je sama zemlja obilno rodila, bogataš plodove prisvaja isključivo kao 'svoje', zaboravljajući da je Bog darivatelj i pravi vlasnik svega.
Ovaj stih majstorski oslikava iluziju samodostatnosti koja proizlazi iz materijalnog bogatstva. Kroz unutarnji dijalog glavnog lika vidimo kako čovjekova tjeskoba ne mora nužno proizlaziti iz oskudice, već vrlo često dolazi upravo iz izobilja. Tekst naglašava teološki paradoks da gomilanje materijalnih dobara samo po sebi ne donosi unutarnji mir, već stvara nove brige oko njihovog očuvanja, skladištenja i zaštite.
Gramatička i sintaktička usredotočenost isključivo na prvo lice jednine ('u sebi', 'što ću učiniti', 'ne imam', 'ću sabrati', 'moje') izravno razotkriva temeljni problem čovjekovog pada: potpuno isključivanje Boga i bližnjega iz vlastitog života. Bogataš ne prepoznaje Boga kao istinskog davatelja blagoslova koji je učinio da zemlja rodi, niti u svom obzoru vidi siromašne s kojima bi taj ogroman višak mogao podijeliti. Umjesto toga, ostaje tragično zatvoren u uskogrudnoj sebičnosti, pokušavajući osigurati i kontrolirati materijalnu budućnost nad kojom, kako će Krist u nastavku upozoriti, zapravo nema nikakvu vlast.