Evanđelje po Luki 10

1Poslije pak ovoga postavi Gospodin drugu sedamdeset dvojicu i posla ih po dvojicu pred Licem Svojim u svaki grad i mjesto kamo On namjeravaše doći. 2Govoraše pak njima: "Žetva je doista velika, a radnika malo; pomolite se dakle Gospodaru žetve da pošalje radnike u žetvu Svoju. 3Idite! Evo, šaljem vas kao janjce usred vukova. 4Ne nosite kese, ni torbe, ni obuće, i nikoga putem ne pozdravljajte. 5A u koju god kuću uđete, najprije govorite: 'Mir domu ovome!' 6I ako ondje bude sin mira, počinut će na njemu mir vaš; ako pak ne, vratit će se na vas. 7U istoj pak kući ostajte jedući i pijući što je od njih; ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću. 8I u koji god grad ulazite i primaju vas, jedite što je stavljeno pred vas, 9i liječite bolesnike u njemu i govorite im: 'Približilo se k vama Kraljevstvo Božje!' 10A u koji god grad uđete i ne primaju vas, iziđite na ulice njegove i recite: 11'I prašinu koja nam se iz vašega grada prilijepila za noge otresamo vama; ipak ovo znajte: približilo se Kraljevstvo Božje!' 12Kažem vam da će Sodomi u onaj dan biti podnošljivije negoli gradu onomu. 13Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Jer da se u Tiru i Sidonu zbiše sile koje su se zbile u vama, davno bi se, sjedeći u kostrijeti i pepelu, obratili. 14Ali Tiru i Sidonu bit će podnošljivije na Sudu negoli vama. 15I ti, Kafarnaume, zar ćeš se do Neba uzvisiti? Do Hada ćeš sići! 16Tko sluša vas, Mene sluša; i tko odbacuje vas, Mene odbacuje; a tko Mene odbacuje, odbacuje Onoga koji Me posla." 17Vratiše se pak onih sedamdeset dvojica s radošću govoreći: "Gospodine, čak nam se i zlodusi pokoravaju u Imenu Tvojemu!" 18A On im reče: "Gledao sam Sotonu gdje kao munja pade s Neba. 19Evo, dao sam vam vlast gaziti po zmijama i škorpionima i po svoj sili neprijateljevoj, i ništa vam nipošto neće nauditi. 20Ali u ovome se ne radujte, što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena upisana na Nebesima." 21U taj se čas obradova u Duhu Svetomu i reče: "Slavim Te, Oče, Gospodaru Neba i Zemlje, što si sakrio ovo od mudrih i razboritih i otkrio to malenima. Da, Oče, jer tako bi Volja pred Tobom. 22Sve je Meni predano od Oca Mojega, i nitko ne spoznaje tko je Sin doli Otac, ni tko je Otac doli Sin i onaj komu Sin hoće otkriti." 23I okrenuvši se k učenicima, nasamo reče: "Blažene oči koje gledaju što vi gledate! 24Jer kažem vam da mnogi proroci i kraljevi zaželješe vidjeti što vi gledate, i ne vidješe, i čuti što vi čujete, i ne čuše." 25I gle, ustade neki zakonik iskušavajući Ga i govoreći: "Učitelju, što trebam učiniti da život vječni baštinim?" 26A On mu reče: "Što je napisano u Zakonu? Kako čitaš?" 27A on odgovori i reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega i svom dušom svojom i svom snagom svojom i svim umom svojim, i bližnjega svojega kao samoga sebe." 28Reče mu pak: "Pravo si odgovorio; to čini i živjet ćeš." 29A on, želeći opravdati samoga sebe, reče Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Prihvativši riječ, Isus reče: "Silazaše čovjek iz Jeruzalema u Jerihon i upade među razbojnike koji ga svukoše, zadaše mu udarce pa otiđoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno pak tim putem silazaše svećenik i, vidjevši ga, zaobiđe ga s druge strane. 32Jednako pak i levit, našavši se na tome mjestu, dođe i, vidjevši ga, zaobiđe ga s druge strane. 33A Samarijanac neki putujući dođe do njega i, vidjevši ga, sažali se 34pa pristupi i poveza rane njegove zalijevajući ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u svratište i pobrinu se za njega. 35A sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega, i što god više potrošiš, ja ću ti platiti kad se budem vraćao.' 36Koji ti se od ove trojice čini da je postao bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" 37A on reče: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Reče mu pak Isus: "Idi pa i ti čini jednako." 38A dok su oni putovali, On uđe u neko selo. I žena imenom Marta primi Ga, 39a ona imaše sestru zvanu Marija, koja sjede do nogu Gospodnjih i slušaše Riječ Njegovu. 40A Marta bijaše zauzeta mnogim posluživanjem. Pristupi pak i reče: "Gospodine, zar Ti nije stalo što me sestra moja ostavila samu posluživati? Reci joj dakle da mi priskoči u pomoć." 41A Gospodin joj odgovori i reče: "Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ oko mnogoga, 42a jedno je potrebno. Ta Marija je dobar dio izabrala, koji joj se neće oduzeti."