A On im reče: "Gledao sam Sotonu gdje kao munja pade s Neba.
A On im reče: "Gledao sam Sotonu gdje kao munja pade s Neba.
Evo, dao sam vam vlast gaziti po zmijama i škorpionima i po svoj sili neprijateljevoj, i ništa vam nipošto neće nauditi.
Ali u ovome se ne radujte, što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena upisana na Nebesima."
U taj se čas obradova u Duhu Svetomu i reče: "Slavim Te, Oče, Gospodaru Neba i Zemlje, što si sakrio ovo od mudrih i razboritih i otkrio to malenima. Da, Oče, jer tako bi Volja pred Tobom.
Sve je Meni predano od Oca Mojega, i nitko ne spoznaje tko je Sin doli Otac, ni tko je Otac doli Sin i onaj komu Sin hoće otkriti."
Ali u ovome se ne radujte, što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena upisana na Nebesima."
Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena napisana na nebesima.
πλὴν ἐν τούτῳ μὴ χαίρετε ὅτι τὰ πνεύματα ὑμῖν ὑποτάσσεται· χαίρετε δὲ μᾶλλον ὅτι τὰ ὀνόματα ὑμῶν ἐγγέγραπται ἐν τοῖς οὐρανοῖς.¶
plēn en toutō mē chairete hoti ta pneumata humin hupotassetai chairete de mallon hoti ta onomata humōn engegraptai en tois ouranois
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ali u ovome ne radujte se što duhovi vama pokoravaju se; radujte se pak što imena vaša upisana su u nebesima."
1. Ali Izvornik: πλὴν [plēn] Gramatika: Suprotni veznik (izvorno prilog u značenju 'osim, povrh toga') koji uvodi snažnu ogradu i preusmjerava misao na ono što je doista bitno. Značenje: Ovom riječju Isus ne poništava dar vlasti koji im je netom potvrdio, nego postavlja ispravnu ljestvicu vrijednosti i upozorava na opasnost duhovne oholosti.
2. ne radujte se ... radujte se pak Izvornik: μὴ χαίρετε ... χαίρετε δὲ [mē chairete ... chairete de] Gramatika: Dva imperativa prezenta aktivnog u 2. licu množine. Zabrana u prezentu (μὴ + imperativ prezenta) često označava prekid radnje koja već traje ('prestanite se radovati prvenstveno tome'), dok drugi imperativ usmjerava na trajno stanje prave radosti. Značenje: Semitski način izražavanja suprotnosti ('ne ovo, nego ono') ovdje znači relativnu usporedbu: čudesna djela i duhovna moć ne smiju biti temelj vjerničke radosti u usporedbi s darom spasenja.
3. duhovi Izvornik: τὰ πνεύματα [ta pneumata] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu množine s određenim članom. Značenje: Dok su učenici u 17. stihu upotrijebili riječ 'zlodusi' (daimonia), Isus ih naziva 'duhovima', što je u židovskom okruženju uobičajen naziv za nečiste ili zle duhove.
4. upisana su Izvornik: ἐγγέγραπται [engegraptai] Gramatika: Glagol u perfektu pasivnom, 3. lice jednine (zbog subjekta u množini srednjeg roda 'imena'). Perfekt pasivni izriče dovršeni čin upisivanja u prošlosti čije stanje trajno vrijedi ('upisana su i ostaju zapisana'), pri čemu je pasiv tzv. božanski pasiv (Bog je onaj koji ih je upisao). Značenje: Glagol sa prijedlogom 'u-' označava trajno urezivanje u popis građana. Dok je vlast nad zlodusima funkcionalni dar za službu na zemlji, upisanost imena označava trajnu osobnu pripadnost Bogu.
5. u nebesima Izvornik: ἐν τοῖς οὐρανοῖς [en tois ouranois] Gramatika: Prijedlog s dativom množine muškog roda i određenim članom. Množina odražava hebrejski pojam 'šamajim' koji je uvijek u množini/dvojini. Značenje: Slika se oslanja na starozavjetni pojam 'knjige života' (usp. Izl 32,32; Ps 69,29; Dn 12,1) i popis građana nebeskog Jeruzalema. Sotona je izbačen 'iz neba' (stih 18), a imena učenika trajno su upisana 'u nebesima'.
Isus u ovom stihu (Luka 10,20) korigira perspektivu svojih učenika koji su se netom vratili s misije oduševljeni vlašću koju su dobili nad zlim dusima. Iako je pobjeda nad duhovnim silama tame stvarna i važna, Isus ih poučava da duhovni darovi, moć i kršćanska služba ne smiju biti primarni izvor njihove radosti, jer to može neprimjetno voditi u duhovni ponos i ovisnost o vlastitim religioznim uspjesima.
Umjesto toga, prava, duboka i neprolazna radost treba proizlaziti iz same spoznaje spasenja – činjenice da su imena vjernika trajno i neizbrisivo zapisana u nebesima. Isus time premješta fokus svojih sljedbenika s onoga što oni čine za Boga na ono što je Bog učinio za njih, snažno naglašavajući da je najveće od svih čuda zapravo nezasluženi dar vječnog života i vječna pripadnost nebeskom Ocu.