Ali u ovome se ne radujte, što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena upisana na Nebesima."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Ali u ovome se ne radujte, što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena upisana na Nebesima."
U taj se čas obradova u Duhu Svetomu i reče: "Slavim Te, Oče, Gospodaru Neba i Zemlje, što si sakrio ovo od mudrih i razboritih i otkrio to malenima. Da, Oče, jer tako bi Volja pred Tobom.
Sve je Meni predano od Oca Mojega, i nitko ne spoznaje tko je Sin doli Otac, ni tko je Otac doli Sin i onaj komu Sin hoće otkriti."
I okrenuvši se k učenicima, nasamo reče: "Blažene oči koje gledaju što vi gledate!
Jer kažem vam da mnogi proroci i kraljevi zaželješe vidjeti što vi gledate, i ne vidješe, i čuti što vi čujete, i ne čuše."
Sve je Meni predano od Oca Mojega, i nitko ne spoznaje tko je Sin doli Otac, ni tko je Otac doli Sin i onaj komu Sin hoće otkriti."
I okrenuvši se k učenicima reče: sve je meni predao otac moj, i niko ne zna ko je sin osim oca, ni ko je otac osim sina, i ako sin hoće kome kazati.
καὶ στραφείς πρός τούς μαθητάς εἶπεν πάντα μοι παρεδόθη ὑπὸ τοῦ πατρός μου, καὶ οὐδεὶς γινώσκει τίς ἐστιν ὁ υἱὸς εἰ μὴ ὁ πατήρ, καὶ τίς ἐστιν ὁ πατὴρ εἰ μὴ ὁ υἱὸς καὶ ᾧ ἐὰν βούληται ὁ υἱὸς ἀποκαλύψαι.¶
kai strapheis pros tous mathētas eipen panta moi paredothē hupo tou patros mou kai oudeis ginōskei tis estin ho huios ei mē ho patēr kai tis estin ho patēr ei mē ho huios kai hō ean boulētai ho huios apokalupsai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sve meni bi predano od onoga Oca mojega, i nitko spoznaje tko jest onaj Sin ako ne onaj Otac, i tko jest onaj Otac ako ne onaj Sin i kojemu ako hoće onaj Sin otkriti."
1. Sve meni bi predano od onoga Oca mojega Izvornik: πάντα μοι παρεδόθη ὑπὸ τοῦ πατρός μου [panta moi paredothē hupo tou patros mou] Gramatika: Glagol je u aoristu pasiva indikativa, 3. lice jednine, što uz subjekt u srednjem rodu množine ('sve') jezično redovito stoji u jednini. Prijedlog ὑπό s genitivom izriče izravnog vršitelja radnje u pasivnoj rečenici (Oca), a aorist ukazuje na vječni, dovršeni čin predaje. Značenje: Glagol παραδίδωμι ('predati', 'povjeriti') tehnički je izraz za prenošenje vlasti i objave. Otac je Sinu povjerio svu spoznaju i svu vlast u djelu spasenja, čime se Isus predstavlja kao jedini opunomoćeni posrednik između Boga i svijeta.
2. nitko spoznaje tko jest onaj Sin Izvornik: οὐδεὶς γινώσκει τίς ἐστιν ὁ υἱὸς [oudeis ginōskei tis estin ho huios] Gramatika: Glagol je u prezentu aktiva indikativa, 3. lice jednine, čime se izriče trajna, bezvremenska istina. Neodređena zamjenica 'nitko' u nominativu jednine apsolutno isključuje svaku ljudsku mogućnost samostalne spoznaje. Značenje: Glagol γινώσκω u biblijskoj misli ne označava tek površnu informaciju, nego duboku, osobnu i iskustvenu spoznaju. Sinovljev najdublji identitet nadilazi ljudski razum i dostupan je u svojoj punini jedino Ocu.
3. ako ne onaj Otac ... ako ne onaj Sin Izvornik: εἰ μὴ ὁ πατήρ ... εἰ μὴ ὁ υἱὸς [ei mē ho patēr ... ei mē ho huios] Gramatika: Pogodbeni veznik s niječnom česticom tvori isključni izuzetak ('osim', 'nego samo'). Imenice 'Otac' i 'Sin' imaju određene članove u nominativu jednine, ističući njihovu jedinstvenost i apsolutni odnos. Značenje: Ova stroga uzajamnost spoznaje između Oca i Sina u sinoptičkim evanđeljima ima snagu kakvu nalazimo u Ivanovu evanđelju. Otac i Sin stoje u isključivom, obostranom odnosu ravnopravnog poznavanja bića u koje nijedno stvorenje nema pristup samo po sebi.
4. kojemu ako hoće onaj Sin otkriti Izvornik: ᾧ ἐὰν βούληται ὁ υἱὸς ἀποκαλύψαι [hō ean boulētai ho huios apokalupsai] Gramatika: Odnosna zamjenica u dativu jednine s česticom ἐάν i glagolom u prezentu konjunktiva (deponentni oblik), 3. lice jednine, tvori opću odnosnu rečenicu ('komu god'). Slijedi infinitiv aorista aktiva koji označava konkretan čin otkrivanja. Značenje: Glagol βούλομαι, za razliku od običnog htijenja, naglašava promišljenu odluku, namjeru i suvereni izbor. Spoznaja Oca nije plod ljudskog istraživanja, nego slobodni dar Sina koji uvodi odabrane ('malene') u zajedništvo vlastite spoznaje Oca.
Ovaj stih (Lk 10,22), često nazivan 'johanejskom munjom' u sinoptičkim evanđeljima, izražava jednu od najdubljih kristoloških istina u Novom zavjetu. On izravno svjedoči o jedinstvenom, isključivom i jednakovrijednom odnosu između Oca i Sina. Naglašen je potpuni prijenos božanskog autoriteta na Isusa te savršeno, obostrano poznavanje koje dijele prve dvije osobe Trojstva. Niti jedno stvoreno biće ne može dokučiti pravu narav Sina osim Oca, niti itko može u potpunosti spoznati Oca bez izravnog posredništva Sina.
Konačna teološka poruka stiha jest da spasenje i istinska spoznaja Boga nisu plod ljudskog intelektualnog napora, religioznih praksi ili filozofske mudrosti, već su isključivo dar božanske objave. Isus Krist se ovdje predstavlja kao apsolutni i jedini objavitelj Boga čovječanstvu, a ta objava ovisi u potpunosti o Njegovoj suverenoj volji i milosti ('komu god hoće Sin objaviti'). Time se spoznaja Boga svodi na ponizno primanje Kristovog otkrivenja.