I gle, ustade neki zakonik iskušavajući Ga i govoreći: "Učitelju, što trebam učiniti da život vječni baštinim?"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I gle, ustade neki zakonik iskušavajući Ga i govoreći: "Učitelju, što trebam učiniti da život vječni baštinim?"
A On mu reče: "Što je napisano u Zakonu? Kako čitaš?"
A on odgovori i reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega i svom dušom svojom i svom snagom svojom i svim umom svojim, i bližnjega svojega kao samoga sebe."
Reče mu pak: "Pravo si odgovorio; to čini i živjet ćeš."
A on, želeći opravdati samoga sebe, reče Isusu: "A tko je moj bližnji?"
A on odgovori i reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega i svom dušom svojom i svom snagom svojom i svim umom svojim, i bližnjega svojega kao samoga sebe."
A on odgovarajući reče: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svom misli svojom, i bližnjega svojega kao samoga sebe.
Ὁ δὲ ἀποκριθεὶς εἶπεν· ἀγαπήσεις κύριον τὸν θεόν σου ἐξ ὅλης τῆς καρδίας σου καὶ ἐν ὅλῃ τῇ ψυχῇ σου καὶ ἐν ὅλῃ τῇ ἰσχύϊ σου καὶ ἐν ὅλῃ τῇ διανοίᾳ σου, καὶ τὸν πλησίον σου ὡς σεαυτόν.¶
Ho de apokritheis eipen agapēseis kurion ton theon sou ex holēs tēs kardias sou kai en holē tēa psuchēa sou kai en holē tēa ischui sou kai en holē tēa dianoia sou kai ton plēsion sou hōs seauton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"On pak odgovorivši reče: Ljubit ćeš Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega i u svoj duši svojoj i u svoj snazi svojoj i u svem umu svojem, i bližnjega svojega kao samoga sebe."
1. odgovorivši reče Izvornik: ἀποκριθεὶς εἶπεν [apokritheis eipen] Gramatika: Particip aorista pasivnog (s medijalnim, deponentnim značenjem) u nominativu jednine muškog roda uz glavni glagol u aoristu aktivnom indikativa. Značenje: Uobičajeni biblijski semitizam koji uvodi svečani i promišljeni odgovor u dijalogu.
2. Ljubit ćeš Izvornik: ἀγαπήσεις [agapēseis] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom indikativa, 2. lice jednine, koji pod utjecajem hebrejske sintakse (imperativni futur iz Septuaginte) ima snagu trajne zapovijedi. Značenje: Glagol ἀγαπάω označava cjelovitu ljubav predanja, vjernosti i volje, a ne puku osjećajnu naklonost, te stoji kao temeljni zahtjev Saveza.
3. iz svega srca ... i u svoj duši ... i u svoj snazi ... i u svem umu Izvornik: ἐξ ὅλης τῆς καρδίας ... καὶ ἐν ὅλῃ τῇ ψυχῇ ... καὶ ἐν ὅλῃ τῇ ἰσχύϊ ... καὶ ἐν ὅλῃ τῇ διανοίᾳ [ex holēs tēs kardias ... kai en holē tē psuchē ... kai en holē tē ischui ... kai en holē tē dianoia] Gramatika: Prvi član niza koristi prijedlog ἐξ (iz) s genitivom, dok ostala tri koriste prijedlog ἐν (u/sa) s dativom jednine ženskog roda. Značenje: Navod iz Pnz 6,5 proširen na četiri antropološke dimenzije: prijelaz s prijedloga 'iz' na 'u' označava da ljubav prema Bogu izvire iz najdublje unutarnje jezgre osobe (srca) i potom prožima te se očituje u cijelom životu (duši), djelatnoj energiji (snazi) i misaonom rasuđivanju (umu).
4. i bližnjega svojega kao samoga sebe Izvornik: καὶ τὸν πλησίον σου ὡς σεαυτόν [kai ton plēsion sou hōs seauton] Gramatika: Određeni član u akuzativu jednine muškog roda pretvara prilog πλησίον (blizu) u poimeničeni izraz ('onoga koji je blizu', bližnjega), uz povratnu zamjenicu 2. lica jednine u akuzativu. Značenje: Spajanjem Pnz 6,5 s Lev 19,18 zakonik ispravno sažima svu Toru: ljubav prema Bogu neodvojiva je od djelatne skrbi za drugoga čovjeka, no upravo će pojam 'bližnjega' u nastavku postati točka njegova spoticanja.
Ovaj stih (koji ujedinjuje dva starozavjetna citata: Ponovljeni zakon 6:5 i Levitski zakonik 19:18) predstavlja Isusov apsolutni sažetak cjelokupnog Zakona i Proroka, u kršćanstvu poznat kao 'Velika zapovijed'. Bog ovdje jasno zahtijeva cjelovitu, radikalnu i nepodijeljenu predanost – on traži naše srce, dušu, snagu i um, ne ostavljajući tako nijedan fragment našeg ljudskog bića i djelovanja izvan odnosa s Njim. Takva autentična vjera nadilazi puki legalizam ili ritual, postajući jedinstven životni stav koji zahvaća cijelog čovjeka.
S druge strane, Isus ovim epohalnim spajanjem neraskidivo povezuje vertikalnu i horizontalnu ljubav – odnos prema Bogu i odnos prema čovjeku. On jasno daje do znanja da je posvećenost nevidljivom Stvoritelju nepotpuna i promašena ako se ne manifestira kroz milosrdnu, sebedarnu i djelotvornu ljubav prema vidljivom bližnjemu. U konačnici, te dvije zapovijedi čine nedjeljivu cjelinu i jedini su pravi temelj vjerodostojnog duhovnog života.