A on odgovori i reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega i svom dušom svojom i svom snagom svojom i svim umom svojim, i bližnjega svojega kao samoga sebe."
Reče mu pak: "Pravo si odgovorio; to čini i živjet ćeš."
A on, želeći opravdati samoga sebe, reče Isusu: "A tko je moj bližnji?"
Prihvativši riječ, Isus reče: "Silazaše čovjek iz Jeruzalema u Jerihon i upade među razbojnike koji ga svukoše, zadaše mu udarce pa otiđoše ostavivši ga polumrtva.
Slučajno pak tim putem silazaše svećenik i, vidjevši ga, zaobiđe ga s druge strane.
A on, želeći opravdati samoga sebe, reče Isusu: "A tko je moj bližnji?"
A on šćadijaše da se opravda, pa reče Isusu: a ko je bližnji moj?
Ὁ δὲ θέλων δικαιῶσαι ἑαυτὸν εἶπεν πρὸς τὸν Ἰησοῦν· καὶ τίς ἐστίν μου πλησίον;
Ho de thelōn dikaiōsai he'auton eipen pros ton Iēsoun kai tis estin mou plēsion
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"On pak želeći opravdati samoga sebe reče prema Isusu: A tko jest moj bližnji?"
1. On pak želeći Izvornik: Ὁ δὲ θέλων [Ho de thelōn] Gramatika: Određeni član u nominativu muškoga roda uz česticu 'de' ovdje ima funkciju osobne zamjenice ('A on'). Slijedi particip prezenta aktivnog u nominativu jednine koji izriče trajnu unutarnju motivaciju i uzrok glavne radnje. Značenje: Razotkriva skrivenu namjeru zakonoznanca: njegov poticaj više nije iskreno traganje, nego obrambeni stav pred Isusovim pozivom na praksu.
2. opravdati samoga sebe Izvornik: δικαιῶσαι ἑαυτὸν [dikaiōsai he'auton] Gramatika: Infinitiv aorista aktivnog dopunjuje particip 'želeći' i označava cilj, dok je povratna zamjenica u akuzativu jednine muškoga roda izravni objekt. Značenje: Teološki snažan izraz u Lukinu evanđelju: umjesto da dopusti Bogu da ga opravda, čovjek pokušava sam sebe proglasiti pravednim sužavanjem Božje zapovijedi na mjeru koju može lako ispuniti.
3. reče prema Isusu Izvornik: εἶπεν πρὸς τὸν Ἰησοῦν [eipen pros ton Iēsoun] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, praćen prijedlogom s akuzativom i određenim članom. Konstrukcija s prijedlogom smjera umjesto običnog dativa naglašava izravno obraćanje u dijalogu. Značenje: Označava nastavak izravnog sučeljavanja u kojem zakonoznanac pokušava prebaciti raspravu s vlastite savjesti na kazuističko definiranje pojmova.
4. A tko jest moj bližnji Izvornik: καὶ τίς ἐστίν μου πλησίον [kai tis estin mou plēsion] Gramatika: Veznik 'kai' na početku pitanja daje ton izazova ili nadovezivanja ('A tko...'), uz upitnu zamjenicu u nominativu, glagol 'biti' u prezentu te osobnu zamjenicu u genitivu posvojnom. Riječ za 'bližnjega' izvorno je prilog mjesta ('blizu') koji bez člana funkcionira kao poimeničeni predikat. Značenje: Pitanje traži granicu dokle seže obveza ljubavi: u tadašnjim raspravama 'bližnji' se često ograničavao na pripadnike vlastitog naroda ili vjerske zajednice, čime se isključivalo strance i grešnike. Imena: - Isus [Ἰησοῦν (nom. Ἰησοῦς; heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשׁוּעַ) / Iēsoun] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (Yeshua), skraćenog od Jehošua (Yehoshua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Luka 10:29) služi kao ključni uvod u poznatu prispodobu o dobrom Samarijancu. Zakonoznančev pokušaj 'samoopravdanja' razotkriva legalistički mentalitet koji nastoji definirati minimalne granice odgovornosti prema Božjem zakonu. Postavljajući pitanje 'Tko je moj bližnji?', on pokušava suziti krug ljudi koje je dužan ljubiti, kako bi mogao zaključiti da je već ispunio zakon.
Isus, međutim, kroz prispodobu koja slijedi, potpuno dekonstruira tu premisu. Umjesto da odgovori na pitanje koga točno treba smatrati bližnjim (i time opravda podjele), Isus prebacuje fokus na to kako mi sami trebamo postati bližnji svakom čovjeku u potrebi, bez obzira na etničke, religiozne ili društvene granice. Prava pravednost ne leži u ispunjavanju zakonskih kvota, već u djelotvornoj ljubavi i milosrđu.