A On mu reče: "Što je napisano u Zakonu? Kako čitaš?"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A On mu reče: "Što je napisano u Zakonu? Kako čitaš?"
A on odgovori i reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega i svom dušom svojom i svom snagom svojom i svim umom svojim, i bližnjega svojega kao samoga sebe."
Reče mu pak: "Pravo si odgovorio; to čini i živjet ćeš."
A on, želeći opravdati samoga sebe, reče Isusu: "A tko je moj bližnji?"
Prihvativši riječ, Isus reče: "Silazaše čovjek iz Jeruzalema u Jerihon i upade među razbojnike koji ga svukoše, zadaše mu udarce pa otiđoše ostavivši ga polumrtva.
Reče mu pak: "Pravo si odgovorio; to čini i živjet ćeš."
Reče mu pak: pravo si odgovorio; to čini i bićeš živ.
Εἶπεν δὲ αὐτῷ· ὀρθῶς ἀπεκρίθης· τοῦτο ποίει καὶ ζήσῃ.¶
Eipen de autō orthōs apekrithēs touto poiei kai zēsē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče pak njemu: Pravilno odgovori; ovo čini i živjet ćeš."
1. Reče pak njemu Izvornik: Εἶπεν δὲ αὐτῷ [Eipen de autō] Gramatika: Glagol je u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, čime se označava jednokratna radnja u pripovijedanju, a veznik 'de' nježno nastavlja dijalog. Zamjenica je u dativu muškoga roda kao neizravni objekt. Značenje: Uvodna pripovjedna formula kojom Isus izravno odgovara zakonoznancu nakon što je ovaj ispravno citirao sažetak Zakona.
2. Pravilno Izvornik: ὀρθῶς [orthōs] Gramatika: Prilog tvoren od pridjeva koji doslovno znači 'uspravno' ili 'ravno'. Značenje: Označava potpunu sukladnost odgovora s istinom Božjega Zakona; zakonoznanac je teoretski i pravovjerno pogodio samu srž Pisma.
3. odgovori Izvornik: ἀπεκρίθης [apekrithēs] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa, 2. lice jednine, s pasivnim oblikom, ali aktivnim značenjem (deponentni glagol). Aorist sažima netom izgovorenu misao kao cjelovit i završen čin. Značenje: Potvrđuje da je sugovornikov netom izrečeni sud valjan na razini riječi i intelektualnog znanja.
4. ovo čini Izvornik: τοῦτο ποίει [touto poiei] Gramatika: Pokazna zamjenica u akuzativu srednjega roda uz glagol u prezentu imperativa aktivnog, 2. lice jednine. Prezent u zapovjednom načinu na grčkome ne označava jednokratni čin, nego trajno, neprekidno i uobičajeno vršenje radnje ('nastavi činiti', 'trajno čini'). Značenje: Ključni obrat s pukog znanja na praksu: ljubav prema Bogu i bližnjemu nije teorija koju treba jednom izreći, nego trajan životni stav koji zahtijeva neprestano djelovanje.
5. i živjet ćeš Izvornik: καὶ ζήσῃ [kai zēsē] Gramatika: Veznik praćen glagolom u futuru indikativa medija, 2. lice jednine. Futur ovdje stoji nakon imperativa i izražava zajamčenu posljedicu ili obećanje. Značenje: Aluzija na Levitski zakonik (18,5) i odgovor na početno pitanje o baštinjenju vječnoga života: istinski život u punini Božjega kraljevstva proizlazi iz djelatne ljubavi.
Ovaj stih (Luka 10,28) predstavlja ključni trenutak Isusovog dijaloga sa zakonoznancem o uvjetima za baštinjenje vječnog života. Isus potvrđuje sugovornikovo intelektualno poznavanje Zakona sažeto u dvostrukoj zapovijedi ljubavi, ali odmah pomiče fokus s puke teorije na praktično življenje.
Teološko težište stiha nalazi se u imperativu prezenta "čini" (poiei). Isus jasno daje do znanja da vječni život ne proizlazi isključivo iz ispravnog doktrinarnog znanja (ortodoksije), nego iz ispravnog i ustrajnog djelovanja (ortoprakse). Ljubav nije samo osjećaj ili apstraktna ideja, već kontinuirana, svakodnevna praksa koja čovjeka uvodi u puninu istinskog života (zōē) u zajedništvu s Bogom.