Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Jer da se u Tiru i Sidonu zbiše sile koje su se zbile u vama, davno bi se, sjedeći u kostrijeti i pepelu, obratili.
Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Jer da se u Tiru i Sidonu zbiše sile koje su se zbile u vama, davno bi se, sjedeći u kostrijeti i pepelu, obratili.
Ali Tiru i Sidonu bit će podnošljivije na Sudu negoli vama.
I ti, Kafarnaume, zar ćeš se do Neba uzvisiti? Do Hada ćeš sići!
Tko sluša vas, Mene sluša; i tko odbacuje vas, Mene odbacuje; a tko Mene odbacuje, odbacuje Onoga koji Me posla."
Vratiše se pak onih sedamdeset dvojica s radošću govoreći: "Gospodine, čak nam se i zlodusi pokoravaju u Imenu Tvojemu!"
I ti, Kafarnaume, zar ćeš se do Neba uzvisiti? Do Hada ćeš sići!
I ti, Kapernaume! koji si se do nebesa podigao do pakla ćeš propasti.
καὶ σὺ Καφαρναοὺμ μὴ ἕως τοῦ οὐρανοῦ ὑψωθήσῃ; ἕως τοῦ ᾅδου καταβήσῃ.¶
kai su Kapharnaoum mē he'ōs tou ouranou hupsōthēsē he'ōs tou hadou katabēsē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ti Kafarnaume zar do neba uzvisit ćeš se? Do Hada sići ćeš."
1. I ti Izvornik: καὶ σὺ [kai su] Gramatika: Veznik praćen naglašenom osobnom zamjenicom 2. lica jednine u nominativu, uz vokativ imena grada. U grčkome se osobna zamjenica u nominativu dodaje kad se želi snažno istaknuti subjekt. Značenje: Izravno, osobno obraćanje izdvaja Kafarnaum, središte Isusova galilejskog djelovanja, suočavajući ga s njegovom posebnom odgovornošću.
2. zar Izvornik: μὴ [mē] Gramatika: Upitno-niječna čestica koja u izravnim pitanjima redovito uvodi pitanje na koje se očekuje niječan odgovor ('zar ćeš...?' -> 'sigurno nećeš!'). Značenje: Samom gramatičkom česticom unaprijed se ruši umišljena veličina grada i njegova iluzija o vlastitoj uzvišenosti.
3. uzvisit ćeš se Izvornik: ὑψωθήσῃ [hupsōthēsē] Gramatika: Glagol u futuru pasivnom, 2. lice jednine ('bit ćeš uzvišen / uzdignut'). Pasiv ukazuje na to da istinsko uzvišenje ne može biti plod samohvale, nego Božjeg djelovanja. Značenje: Izriče izravnu aluziju na proročku pjesmu o padu oholosti babilonskoga kralja u Izaiji 14,13–15, koji je u srcu govorio da će se uzdići u nebo.
4. Do Hada Izvornik: ἕως ᾅδου [he'ōs hadou] Gramatika: Prijedlog 'heōs' ('sve do') s imenicom u genitivu jednine bez člana. Stoji u savršenoj simetriji i suprotnosti s prethodnim izrazom 'heōs ouranou' ('do neba'). Značenje: Grčki 'hadēs' u Septuaginti i Novom zavjetu prevodi hebrejski 'Šeol' – carstvo mrtvih, najdublju tamu i stanje krajnjeg poniženja nasuprot nebeskoj slavi.
5. sići ćeš Izvornik: καταβήσῃ [katabēsē] Gramatika: Glagol u futuru medija (deponentni futur s aktivnim značenjem), 2. lice jednine. Nosi ton neopozive proročke najave. Značenje: Služi kao oštra suprotnost glagolu 'uzvisiti se': tko odbaci Božju blizinu koja mu je darovana, umjesto uzleta u slavu tone u propast (usp. Iz 14,15). Imena: - Kafarnaum [Καφαρναοὺμ (heb. כְּפַר נַחוּם) / Kapharnaoum] (grad) Znači: Nahumovo selo (dosl. 'selo utjehe') Tvorba: Semitska složenica od hebrejskog 'kĕfar' (selo) i osobnog imena 'Naḥūm' (od korijena 'nḥm' – tješiti, dakle 'utješen' ili 'utjeha').
Ovaj stih (Matej 11,23 ili Luka 10,15) predstavlja snažno Isusovo upozorenje i sud nad Kafarnaumom, gradom koji je bio svjedokom najvećeg broja Njegovih čuda i propovijedi. Isus koristi oštar kontrast između 'neba' (vrhunac ponosa i oholosti) i 'hada' (krajnja propast i poniženje) kako bi naglasio težinu njihovog grijeha. Pravilo koje se ovdje očituje jest: što je veća privilegija i duhovna svjetlost koja je nekome dana, to je veća i odgovornost pred Bogom.
Glavna poruka stiha je osuda duhovne apatije i oholosti. Kafarnaum nije osuđen zbog teških moralnih prijestupa (poput Sodome i Gomore), već zbog ravnodušnosti i odbijanja da se pokaje unatoč jasnoj Božjoj prisutnosti u njihovoj sredini. Ovo je trajno i ozbiljno upozorenje svima koji primaju duhovne blagoslove i spoznaju, a ne donose adekvatne plodove pokajanja i žive vjere.