A on reče: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Reče mu pak Isus: "Idi pa i ti čini jednako."
A on reče: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Reče mu pak Isus: "Idi pa i ti čini jednako."
A dok su oni putovali, On uđe u neko selo. I žena imenom Marta primi Ga,
a ona imaše sestru zvanu Marija, koja sjede do nogu Gospodnjih i slušaše Riječ Njegovu.
A Marta bijaše zauzeta mnogim posluživanjem. Pristupi pak i reče: "Gospodine, zar Ti nije stalo što me sestra moja ostavila samu posluživati? Reci joj dakle da mi priskoči u pomoć."
A Gospodin joj odgovori i reče: "Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ oko mnogoga,
a ona imaše sestru zvanu Marija, koja sjede do nogu Gospodnjih i slušaše Riječ Njegovu.
I u nje bješe sestra, po imenu Marija, koja i sjede kod nogu Isusovijeh i slušaše besjedu njegovu.
καὶ τῇδε ἦν ἀδελφὴ καλουμένη Μαριάμ. ἣ καὶ παρακαθεσθεῖσα πρὸς τοὺς πόδας τοῦ κυρίου ἤκουεν τὸν λόγον αὐτοῦ.
kai tēade ēn adelphē kaloumenē Mariam hē kai parakathestheisa pros tous podas tou kuriou ēkouen ton logon autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ovoj bijaše sestra zvana Marija, koja i pri-sjevši k onim nogama onoga Gospodina slušaše onu riječ njegovu."
1. ovoj bijaše Izvornik: τῇδε ἦν [tēde ēn] Gramatika: Pokazna zamjenica u dativu jednine ženskoga roda uz glagol 'biti' u imperfektu, 3. lice jednine. Riječ je o posvojnom dativu (dativ posjedovanja) koji se doslovno prevodi 'ovoj bijaše', odnosno 'ova je imala'. Značenje: Uvođenje Marije preko posvojnog odnosa prema Marti potvrđuje da je Marta bila starija sestra i nositeljica kućanstva.
2. pri-sjevši Izvornik: παρακαθεσθεῖσα [parakathestheisa] Gramatika: Particip aorista pasivnog (u srednjem, povratnom značenju) u nominativu jednine ženskoga roda. Složeni glagol s prijedlogom 'uz/pokraj' (para) u aoristu označava prethodnu, odlučnu radnju: ona je zauzela mjesto neposredno uz Isusa prije nego što je započelo trajno slušanje. Značenje: Izražava svjesnu odluku i smirivanje u Učiteljevoj blizini, nasuprot kasnijoj Martinoj raspršenosti.
3. k onim nogama onoga Gospodina Izvornik: πρὸς τοὺς πόδας τοῦ κυρίου [pros tous podas tou kuriou] Gramatika: Prijedložni izraz s akuzativom množine i posvojnim genitivom jednine. Prijedlog s akuzativom sugerira usmjerenost prema Isusu (licem okrenuta k njegovim nogama), a naziv 'Gospodin' s određenim članom nosi punu kristološku težinu. Značenje: Sjediti 'do nogu' rabina bio je tehnički izraz za položaj formalnog učenika (usp. Dj 22,3 za Pavla do nogu Gamalielovih); Marija time preuzima ulogu učenika koja je u tadašnjem židovstvu bila pridržana muškarcima.
4. slušaše onu riječ njegovu Izvornik: ἤκουεν τὸν λόγον αὐτοῦ [ēkouen ton logon autou] Gramatika: Glagol u imperfektu, aktivu, indikativu, 3. lice jednine, s izravnim objektom u akuzativu. Imperfekt je ovdje ključan jer opisuje trajnu, neprekinutu i zadubljenu radnju u prošlosti. Značenje: Trajno slušanje Gospodinove riječi predstavlja vrhunski oblik učeništva i pravog gostoprimstva: primiti Isusa prvenstveno znači primiti njegovu riječ. Imena: - Marija [Μαριάμ (heb. מִרְיָם / aram. מַרְיָם) / Mariam] (osoba) Znači: uzvišena, ljubljena ili gorka (etimologija nije posve pouzdana) Tvorba: Grčki nepromjenjivi oblik semitskog imena Mirjam (Marjam). Jezična etimologija je nesigurna: najčešće se izvodi iz egipatskog korijena mry (ljubljena) ili semitskih korijena mrr (gorčina) odnosno rwm (uzvišena).
Stih iz Luke 10:39 oslikava predivnu scenu učeništva i posvećenosti. Kroz poziciju Marije koja sjedi do Isusovih nogu, Luka jasno komunicira njeno prihvaćanje uloge učenika, čime Isus suptilno ruši kulturološke barijere svog vremena koje su to pravo na teološko obrazovanje rezervirale pretežno za muškarce. Njen kontinuirani stav slušanja, gramatički naglašen imperfektom, ističe važnost trajnog primanja Božje riječi iznad svih drugih aktivnosti.
Ovaj stih nas poziva na prepoznavanje 'boljeg dijela', onog unutarnjeg mira i duhovne gladi koja se utažuje samo u direktnom zajedništvu s Kristom. Isusova riječ (logos) ovdje je predstavljena kao ultimativni izvor duhovne hrane koji nadilazi i smiruje svaku užurbanost svakodnevnih životnih obveza i distrakcija.