pa pristupi i poveza rane njegove zalijevajući ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u svratište i pobrinu se za njega.
A sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega, i što god više potrošiš, ja ću ti platiti kad se budem vraćao.'
Koji ti se od ove trojice čini da je postao bližnji onomu koji je upao među razbojnike?"
A on reče: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Reče mu pak Isus: "Idi pa i ti čini jednako."
A dok su oni putovali, On uđe u neko selo. I žena imenom Marta primi Ga,
Koji ti se od ove trojice čini da je postao bližnji onomu koji je upao među razbojnike?"
Šta misliš dakle, koji je od one trojice bio bližnji onome što su ga bili uhvatili hajduci?
τίς οὖν τούτων τῶν τριῶν πλησίον δοκεῖ σοι γεγονέναι τοῦ ἐμπεσόντος εἰς τοὺς λῃστάς;
tis oun toutōn tōn triōn plēsion dokei soi gegonenai tou empesontos eis tous lēstas
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Koji ovih od triju bližnji čini se tebi da je postao onomu upalom među te razbojnike?"
1. ovih od triju Izvornik: τούτων τῶν τριῶν [toutōn tōn triōn] Gramatika: Pokazna zamjenica, određeni član i glavni broj u genitivu množine muškoga roda. Riječ je o partitivnom genitivu koji izdvaja jednoga pojedinca iz netom spomenute skupine trojice prolaznika. Značenje: Isus prisiljava zakonoznanca da izabere između dvojice vjerskih službenika (svećenika i levita) i prezrenog Samarijanca, rušeći uobičajene društvene i religijske kategorije.
2. bližnji Izvornik: πλησίον [plēsion] Gramatika: Prilog mjesta koji znači 'blizu', a ovdje se koristi poimeničeno i bez člana kao predikatni naziv uz glagol 'postati'. Odsutnost člana naglašava svojstvo i narav odnosa, a ne samo formalni status. Značenje: Zakonoznanac je u početnom pitanju (r. 29) tražio definiciju tko je njegov bližnji (koga mora ljubiti), dok Isus preokreće perspektivu: bližnji nije objekt čije granice mjerimo, nego subjekt koji djelatnom blizinom pristupa drugome.
3. čini se tebi Izvornik: δοκεῖ σοι [dokei soi] Gramatika: Glagol u prezentu, aktivu, indikativu, 3. lice jednine, praćen osobnom zamjenicom u dativu jednine. Izriče trenutačni misaoni sud ili osobni dojam sugovornika. Značenje: Tipična rabinska i sokratovska pedagoška metoda kojom Isus ne nameće gotov zaključak, nego navodi sugovornika da sam izreče istinu koja proizlazi iz prispodobe.
4. da je postao Izvornik: γεγονέναι [gegonenai] Gramatika: Infinitiv perfekta aktivnog od glagola koji znači 'postati' ili 'nastati'. Perfekt označava radnju koja se dogodila u prošlosti, ali čije stanje i posljedica trajno ostaju na snazi. Značenje: Bližnji nije nešto što čovjek jednostavno 'jest' po rođenju, vjeri ili narodnosti, nego nešto što 'postaje' konkretnim činom milosrđa koji stvara trajnu povezanost.
5. onomu upalom među te razbojnike Izvornik: τοῦ ἐμπεσόντος εἰς τοὺς λῃστάς [tou empesontos eis tous lēstas] Gramatika: Poimeničeni particip aorista aktivnog u genitivu jednine muškoga roda s određenim članom, praćen prijedložnim izrazom u akuzativu. Aorist označava iznenadan, jednokratan događaj upadanja u zasjedu, a genitiv izražava pripadnost ('bližnji čiji – onoga koji je upao'). Značenje: Žrtva je opisana isključivo kroz svoju nevolju: bez imena, podrijetla ili položaja, čime postaje univerzalni lik svakog čovjeka u potrebi.
Ovaj stih (Luka 10,36) predstavlja radikalan preokret u razumijevanju Isusovog nauka o ljubavi prema bližnjemu i rasplet je prispodobe o milosrdnom Samarijancu. Zakonoznanac je na početku pokušao definirati granice svoje odgovornosti pitanjem 'Tko je moj bližnji?', tražeći pravnu kategoriju ljudi koje je dužan voljeti. Isus, međutim, kroz pitanje u ovom stihu u potpunosti mijenja paradigmu: 'bližnji' više nije pasivni objekt prema kojem imamo obvezu, već onaj koji aktivno iskazuje milosrđe onome u potrebi, bez obzira na društvene i religijske granice.
Korištenje glagola 'postati' (γεγονέναι) u perfektu savršeno sažima ovu teološku inovaciju – bližnji se ne postaje rođenjem, etnicitetom ili pripadnošću istoj religijskoj zajednici, već isključivo činom suosjećanja i slobodne volje. Pravi bližnji bio je onaj od kojeg se to, prema tadašnjim mjerilima, najmanje očekivalo (Samarijanac), čime Isus poručuje da prava kršćanska ljubav nadilazi sve barijere i zahtijeva aktivno sudjelovanje u spašavanju unesrećenih.