Evanđelje po Luki 20

1I dogodi se u jedan od dana, dok On poučavaše narod u Hramu i navješćivaše Radosnu vijest, pristupiše veliki svećenici i pismoznanci sa starješinama 2i rekoše govoreći Mu: "Reci nam u kakvoj vlasti ovo činiš ili tko je onaj koji Ti je dao ovu vlast?" 3A On odgovori i reče im: "Upitat ću vas i Ja jednu riječ, pa Mi recite: 4krštenje Ivanovo bijaše li s Neba ili od ljudi?" 5A oni zaključivahu među sobom govoreći: "Ako kažemo: 'S Neba', reći će: 'Zašto mu ne povjerovaste?' 6Ako pak kažemo: 'Od ljudi', sav će nas narod kamenovati, jer je uvjeren da je Ivan prorok." 7I odgovoriše da ne znaju odakle. 8A Isus im reče: "Niti Ja vama govorim u kakvoj vlasti ovo činim." 9A započe narodu govoriti ovu prispodobu: "Čovjek zasadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dugo vrijeme. 10I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da mu dadnu od ploda vinogradskoga; a vinogradari ga išibaše i otposlaše praznih ruku. 11I ponovno posla drugoga slugu; a oni i onoga išibaše, obeščastiše i otposlaše praznih ruku. 12I ponovno posla trećega; a oni i ovoga raniše i izbaciše. 13A gospodar vinograda reče: 'Što da učinim? Poslat ću sina svojega ljubljenoga; možda će se njega postidjeti.' 14A kad ga vinogradari vidješe, raspravljahu među sobom govoreći: 'Ovo je baštinik; ubijmo ga da nasljedstvo postane naše!' 15I izbaciše ga van iz vinograda te ga ubiše. Što će im dakle učiniti gospodar vinograda? 16Doći će i pogubit će te vinogradare, a vinograd će dati drugima." A kad oni to čuše, rekoše: "Ne dogodilo se!" 17A On pogleda u njih i reče: "Što je dakle ovo napisano: 'Kamen koji odbaciše graditelji, taj postade glava kuta'? 18Svaki koji padne na onaj kamen bit će smrskan; a na koga padne, rasijat će ga." 19I tražahu pismoznanci i veliki svećenici da u taj čas dignu ruke na Njega, ali se pobojaše naroda; jer spoznaše da je protiv njih izrekao ovu prispodobu. 20I vrebajući poslaše uhode koji se pretvarahu da su pravedni, da Ga uhvate za riječ te Ga predaju poglavarstvu i vlasti upraviteljevoj. 21I upitaše Ga govoreći: "Učitelju, znamo da pravo govoriš i poučavaš te ne gledaš tko je tko, nego u istini put Božji poučavaš: 22je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?" 23A On, shvativši njihovu lukavost, reče im: 24"Pokažite Mi denar. Čiju ima sliku i natpis?" A oni rekoše: "Carevu." 25A On im reče: "Stoga podajte carevo caru, a Božje Bogu." 26I ne uzmogoše Ga uhvatiti za riječ pred narodom, nego začuđeni Njegovim odgovorom umukoše. 27A pristupiše neki od saduceja, koji tvrde da nema uskrsnuća, i upitaše Ga 28govoreći: "Učitelju, Mojsije nam napisa: 'Ako čiji brat umre imajući ženu, a bude bez djece, neka njegov brat uzme ženu i podigne sjeme bratu svojemu.' 29Bijaše dakle sedmero braće; i prvi, uzevši ženu, umrije bez djece, 30i drugi, 31i treći je uze; a jednako tako i svih sedam: ne ostaviše djece i umriješe. 32Poslije umrije i žena. 33O uskrsnuću dakle, kojemu od njih postaje žena? Jer sedmorica su je imala za ženu." 34I reče im Isus: "Sinovi ovoga vijeka žene se i udaju, 35a oni koji su udostojani postići onaj vijek i uskrsnuće od mrtvih niti se žene niti udaju; 36jer više ni umrijeti ne mogu, budući da su jednaki anđelima i sinovi su Božji, jer su sinovi uskrsnuća. 37A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kod grma kad naziva Gospodina Bogom Abrahamovim i Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. 38A Bog nije Bog mrtvih, nego živih; jer Njemu svi žive." 39A neki od pismoznanaca odgovoriše i rekoše: "Učitelju, dobro si rekao." 40Jer se više ne usuđivahu ništa Ga zapitkivati. 41A On im reče: "Kako govore da je Krist sin Davidov? 42Ta sam David govori u Knjizi psalama: 'Reče Gospodin Gospodinu mojemu: "Sjedi Meni zdesna 43dok ne položim neprijatelje Tvoje za podnožje nogama Tvojim."' 44David Ga dakle naziva Gospodinom; pa kako je onda njegov sin?" 45A dok je sav narod slušao, reče Svojim učenicima: 46"Čuvajte se pismoznanaca, koji žele hoditi u dugim haljinama i ljube pozdrave na trgovima i prva sjedala u sinagogama i prva mjesta na večerama, 47koji proždiru kuće udovica i pod izlikom dugo mole; oni će primiti težu osudu."